|
U zadnje mi vrijeme dani lete kao
ludi. Imam osjećaj da sam stalno na poslu i da se moj život vrti samo oko ureda
i kuće. Fuj!!! Sve mi više čini kao da iz ureda uopće ne izlazim, kao da sam
stalno tamo... Čak sam razmišljala kako bih si mogla kupiti kauč i smjestiti ga
u office pa spavati na njemu jer stvarno nema više smisla vraćati se
svaki dan nakon posla kući. Pa to je smiješno, čemu trošiti pare na benzin i
gubiti vrijeme na semaforu na Kantridi kad možemo lijepo prespavati u uredu?
Ionako mi se čini kao da sam stalno tamo!!!
Neki dan sam se uspjela izvući za
marendu te prošetati malo Korzom. Imala sam neke stvari za obaviti, uobičajena
kupovina gluposti - šamponi, kremice, neki rođendanski pokloni...
I nisam mogla vjerovati da u
našem gradu toliko puno mladih ljudi u dobi od 20 pa do 40 šeće centom grada,
lagano ispija kavice, muva se naokolo... Pa dobro, zar svi ti ljudi ništa ne
rade??? Naravno, netko bi to mogao pomisliti i za mene, ali ja sam bila na
zasluženoj marendici i to oko 12.30.
Ma zar je moguće da usred radnog
tjedna toliko mladih ljudi sjedi po kafićima, šeće gradom, muva se po robnim
kućama???
Tko radi u ovom gradu? A na kraju
se svi žale da nemaju para...
Znam da nije lako naći posao, ali
sve mi to miriše na onaj klasični „balkanski“ mentalitet - ako nismo popili
tijekom jutra barem tri kave u tri različita kafića, nismo ništa obavili!
Međutim, to je prizor koji nećete
lako vidjeti u nekom europskom gradu, takve situacije su vrlo rijetke.
Dok sam živjela u Trstu (nije to
baš ni neka Europa, jer Trst je ipak „naš“), vrlo često su me posjećivale
prijateljice iz Rijeke i svaki put bih ih nanovo razočarala...
“Pa daj da popijemo kavu na nekoj
strava terasi u centru Trsta, gdje ima puno ljudi, da malo vidim te trieštinske
face“, kazala bi moja prijateljica.
„A draga moja, mogu te odvesti na
najbolju kavu u životu, ali skoro je nemoguće da ćeš u Trstu usred radnog dana
i prije podneva uspjeti vidjeti par mladih lica kako sjede i pijuckaju kavicu.
Nikad doživljeno!!!“
Istina je da je Trst grad staraca
i penzionera, ali iznenadili biste se koliko mladih ljudi živi u tom kraju.
Ali nemaju vremena ispijati
kavice jer ili rade, ili studiraju, ili... Nema ili, nema te kulture ispijanja
kave satima usred radnog dana. Poslovni ljudi dođu na šank i eksiraju kratki
crnu kavu u ekspres pokretu i vraćaju se nazad na svoje radno mjesto. Vrlo
slično je i u drugim talijanskim gradovima.
Ali na Balkanu je ipak drugačije.
Ako nema kafe, nema ni akcije!!!
Uglavnom, počela sam pričati o
tome kako sam se promuvala po Rijeci da obavim par sitnica kad tamo začujem
pištavi glasić koji kaže: „Pavletićka! Pavletićka!“
Naravno, pa to sam ja. Okrenem
se, a kad tamo prijateljica iz srednje škole koju nisam vidjela od mature.
Trebalo mi je malo da skužim o
kome se radi, ipak mozak plavuše nije najbrži, ali eto, prepoznala sam je!
Prizor je bio vrlo zanimljiv.
Imala je trbuh do koljena, mislim, bila je trudna! Krasno, super, ali nije to
sve - vodila je za ruku i troje male dječice!
Za nju je to bilo malo čudno, u
srednjoj školi je bila dosta divlja, pankerica s milijun piercinga i tetovaža.
Bila je totalna partijanerica, a sad ima troje klinaca i čeka četvrto!!!
Hahahahaha!!! Ma prestrašno, tko
bi rekao!? A ja uvijek fina, nikad cigara, nikad alkohol, nikad dečki, ma skoro
pa koludrica s Glavotoka... A kad tamo ni muža, ni djece, a godine su tu!!!
Eh, ali nije ni to bilo neko
izneneđenje sve dok nije rekla da ima dvoje djece s prvim mužem, jedno s drugim
i čeka četvrto s trećim mužem.
Oppppaaaa!!!! E pa to se zove ne
gubiti vrijeme!
„S prvim nije išlo, pa sam
otišla, s drugim je išlo ali nešto mi je kliknulao pa sam opet otišla, a s
trećim je super!!!“
Non c'e' due senza tre
kako bi rekli Talijani.
„Moraš se udati i probati taj filing, ma to ti je jedna
glupost, pa zar da volim cijeli život jednog te istog frajera?! Ma nema šanse!
Ja sam barem iskrena, potrudila sam se da djeca ne pate te angažirala bivše
muževe da maksimalno sudjeluju u njihovim životima i za sada uspijevam.
Muškarci su potrošna roba, dobri su prvih godinu dana dok se trude i titraju
oko tebe, a onda to sve odjedanput nestane pa kreneš dalje i nađeš novo
uzbuđenje jer kakav je to život gdje više nema ljubavi, leptirića, strasti?! A
možeš to sve imati cijeli život, ali ne samo s jednim frajerom. Muškarci se
brzo istroše, oni su kao cipele - svake sezone kupiš nove i tko šiša stare. Ne
isključujem mogućnost da se udam i po četvrti put, sve je moguće!!!“
Koja teorija...
Kad je prije uspijela sve to
skuhati??? Ma strašno, dok se ja počešljam, ona se uda; dok ja operem zube, ona
već rodi; dok se ja obučem, eto, već se rastavila!
„A što je s tobom?“ Eh, samo sam
čekala to pitanje...
„Ah, ja uvijek po starom. Ništa,
radim i to je to. Nemam muža, ni prvog, ni drugog, a niti djece. Imam psa i to je to.“
„Ah, tebe je vrijeme pregazilo,
draga Pavletićka, pa do sad si barem trebala biti u drugom braku. Nikad ništa
od tebe...“
Samo sam se nasmijala i zahvalila
Bogu, svemiru, mami i tati što sam tu gdje jesam.
Ma tko bi psihički podnio ovakve
velike promjene?! Ja sigurno ne bih mogla. Ali eto, čudni su putevi Božji.
Ljudima se svašta događa u tim glavama, ali činjenica je da je važno dobro se
nositi i osjećati u vlastitoj koži, pa kako bilo, bilo!
„Čuvaj se i želim da se čim prije
udaš, pa ne želiš valjda biti stara isfrustrirana mama i žena?! Mrdni guzom i
oženi se, pa barem to nije problem, muškarci su ti blesavi, pošlataš ih par
puta na pravo mjesto, tepaš im malo u pravi trenutak i padaju kao kruške.
Zapamti, oni su glava, a ti si vrat koji okreće glavu na onu stranu koja ti više
odgovara.“
Uzalud meni moja diploma i
školovanje kad ja ne znam ništa o tim malim smicalicama!
Predložila sam joj da organizira
neki tečaj za nas „izgubljene slučajeve“, možda nešto i naučimo jer lagano nam
biološki sat otkucava i iz dana u dan taj tik-tak postaje sve glasniji i
glasniji, a mi sve starije i starije, grintavije, izbirljivije i bla, bla,
bla...
Ali svejedno, sretna sam što ne
čekam četvrto dijete s trećim mužem i što uživam u svojoj slobodi, a sigurno je
i to da se ne bih baš oduševila nekim tupavim i glupavim muškarcem kojim se
može tako lako upravljati. Što će mi neki brižan papak?!
Prava žena ipak želi pravog muškarca!!!
Prijašnje kolumne:
-
Trudnica
-
Noćna mora
- Obrazovanje...
-
Frizeraj - info punkt
-
Ženski problemi
-
Mladost
-
Top 10, drugi dio
- Top 10
-
Big Brother
-
Na mladima svijet ostaje
- Gušenje
- Ibrica
-
Što je muškarac bez dlaka
-
AAAAA
-
Ja bih Talijana...
- Što žene vole
- Uleti
- Oglasi
- A što poslije ?
- Savjeti - savjeti - savjeti
- Žene su s Venere, a muškarci s Marsa
- Opet sam zabrljala
- Chat
- Šoping
- Tko li je ikad rekao da su Hrvati dosadan i monoton narod
- U zadnje vrijeme život mi se pretvorio u zijevanje
- I konačno se dogodilo
- Sunčano vrijeme
- I evo napokon subota
- Licemjerje
- Zvijer
- Glumci se dovukli u Opatiju
- Savršeni muškarac
- Pritisak
- Stereotipi
- Kronplatz
- Đir
- Ženski izlazak
 |
