Ne znam kako je vama počela nova godina, ali moram priznati da se meni, otkad smo ušli u 2008., samo spava.

Kaže se da će vam cijela nova godina biti onakva kako je započnete. Pa malo sam se zabrinula... samo jedem i spavam!!! Nakon svih ovih prežderavanja moram priznati da sam nakupila koju kilu...

Nije valjda da će mi nova 2008. godina donijeti višak kilograma, zijevanje... a da ne spominjem da mi je od drugog dana nove godine i takujin prazan! A joj, biti ću debela, pospana i sirota!!!

Ali znate kako se kaže, što vas ne ubije to vas ojača!

Istina je da nam je platežna moć totalno oslabila. Moram priznati da sam bolje živjela dok sam studirala, dok su mi tata i mama punili takujin (i onda vam se netko usudi reći “tatina kćer”, to vam je isto kao da vam je rekao “pa ti si kraljica”), nego sada kada radim te se baš i ne razveselim svaki mjesec kada mi sjedne “plata” na tekući račun.

Vrlo često zažalim što nisam studirala još koju godinu više, pa bih bila puna para, ali moram priznati da bi to onda bilo stvarno previše jer sam ionako na faksu provela skoro 10 godina. A, ipak, mi plavuše volimo utvrditi gradivo. Ipak smo jako ozbiljne i odgovorne, pa nije red da samo naštrebamo gradivo bez imalo logike, to izbiflamo pred profesorom i prođemo ispit!!! Ma neeee, ako nisam barem tri puta išla na ispit, nisam bila zadovoljna. Sad stvarno pucam od znanja!!!

Uglavnom, počela sam pričati kako mi se financijska situacija srozala otkada radim, zvuči nelogično, ali moj život je općenito pun nelogičnosti!!!

Dok sam studirala, gdje god da sam ruku gurnula zašuškala bi neka lova, vozili su se dobri auti, skijalo se, ljetovalo se svukuda, putovalo se i šopingiralo kad god nam se htjelo, jelo se po finim ribljim restoranima, nije ni čudo što sam studirala 10 godina. Pa tko bi uz takav život našao vremena za učenje?!

A sada kada sam se zaposlila i šljakam kao mali crnjo, e pa sada baš i ne gostujemo često u finim ribljim restoranima, sada su nam i ćevapi, pljeva sa sirom, gravče na tavče i luk prva liga!!!

Sve se nekako iskrivilo...

Malo nam se kolo sreće zavrtjelo, ali moram priznati da već mjesecima razmišljam o tome da ponovno upišem neki fakultet. Treba se obrazovati... Možda bih mogla na medicinu, ona traje nekih 6 godina, pa specijalizacija, pa staž pa bla, bla, bla... plus poznavajući mene... doktorica bih postala s otprilike pedeset godina! Sigurna sam da ću dobiti noninu podršku. Oduvijek se moja nona nadala da ću u doktore pa da joj mjerim šećer u krvi i tlak te da je liječim kad bude bolesna. Sigurna sam da će me ona podržati u toj namjeri.

Pa ljudi smo, griješimo, moramo probati neke svari prije nego što ocijenimo vrijede li ili ne. Sad mogu reći da mislim da političke znanosti nisu baš bile za mene te da bih ja u doktore! Pa doktori ipak dobivaju plave kovertice. Joj, da sam ja doktor, bila bih kraljica mita i korupcije!

Cjenik mojih usluga bi počinjao ovako: za “Dobar dan!” 200 kuna, za sjedenje nasuprot doktorice 300kn, za stajanje nasuprot doktorice 250 kuna, za razgovor s doktoricom 400 kuna...

Da ne kažem koliko bi koštalo da vas “ubacim” preko reda u ruke “majstora macole”. U cjeniku bi stajalo: «preko reda» stoji od 7000 – 20 000 kuna!

Uh, kako bih maltretirala ovaj ionako siromašan narod! Ako mogu ove glavonje s Markovog trga, zašto ne bih mogla ja???

A osim što bih bila bogata za popizdit, mogla bih se baviti i politikom jer kako vidim većina doktora, nakon što je napunila kese pomoću formule “mito i korupcija”, sada se bogati u saborskim klupama. Svi su doktori prešli u političare, baš tamo gdje im nije mjesto!

Eto, sada sam vam odala svoju tajnu želju - želim postati doktorica!!!

Nadam se da će me moji sponzori uslišati!!!

Komentari (0)