|
Puno, velim ja. Prepričat ću situaciju koja mi se nedavno dogodila. Naime nedavno smo moja partnerica i najbolja prijateljica i ja otišle u našu divnu metropolu. Pošto smo išle na cjelodnevno poslovno putovanje u grad u kojem sam živjela 4 godine, pri kraju radnog dana i prije samog povratka u Rijeku našle smo se na piću u ¨našem¨ kafiću u Ciboninom tornju s našom trećom babom.
Tako se mi od milja međusobno nazivamo - babe. Naša baba koja je, by the way iz jednog grada blizu Zagreba, došla je s još dvije svoje babe. Svaka od nas u svom filmu, nema što. Jedna je emotivno totalno neispunjena, druga je ispunjena, ali ima neke sitne nedoumice, onda pak ja koju su prozvali Žuži koja se u sve kuži našla se dijeliti savjete te kritizirati naš ženski um koji je u većini slučaja sam kriv zbog toga što smo same sebi jadne. Tako je.
Počinjem od prvog slučaja. Djevojka mlada, lijepa, zdrava, ima super posao, izgleda mrak. Ne zezam se!J Voli rock i motore. Ok, možda nije svačiji tip, ali cura je totalno na mjestu, a utopila se u moru tuge zbog frajera koji to uopće ne zaslužuje. Pitala sam je zašto se uhvatila njega kao pijana plota, kao da drugi tipovi ne postoje, kao da muški rod izumire. Nije mi znala odgovoriti. Kaže ona da on nju sigurno na neki način voli. Ma koji način je to? Ako te ne voli onako kako ti osjećaš da je ispravno, onda neka tako voli nekog drugog. Oni se već godinama povlače, a ona je toliko očajna da je odlučila osvetiti se. Pitate se kako? Izbušila mu je gumu na autu. Katastrofa. Rekla sam joj da je bolesna, nisam štedjela na riječima nimalo. Kaže ona da će tako nastaviti, dok je nisam priupitala što ako je murija uhvati u zasjedi pa joj se taj kao i cijeli grad počne smijati koliko je očajna i jadna, ako joj se već ne smiju jer nimalo ne drži do sebe i svog ponosa. Ja sam joj savjetovala, s obzirom da zna kakav je on lik, da ga vani počasti cugom uz zahvalu što joj je otvorio oči da skuži kako njih dvoje nisu jedno za drugo. Rekla sam joj da počne držati do sebe, neka počne čitati knjige umjesto bušiti gume, neka jednostavno počne raditi na sebi.
Ok. Drugi slučaj. Njena frendica, mirna i tiha, sjedi do nje i sluša. Ponudih i njoj koji savjet pošto mi tako dobro ide dijeliti savjete drugima, ali ne i sebi. Kaže ona da je već par puta jednom dečku u kojeg je ludo zaljubljena poslala poruku želi li na cugu s njom, a on joj je odgovorio da će se javiti, ali ništa. Upitah je koji njoj još dokaz treba da shvati da ona toga dečka jednostavno ne zanima? Ne kužim koja je furka u tome kada se cura i malo zapali, uhvati se nečega, ne bira sredstvo da dođe do toga, a vjerojatno je taj isti kojeg se uhvatila totalno loš izbor za nju, jer da je dobar pokazao bi se takvim u startu.
Opisala sam joj daljnji slijed događaja. Susrest će se u nekom kafiću vani, on će se naliti kao stoka i to bez ikakvog razloga, jer većini dečki ne treba razlog. Povod da se napiju jest to što su vani. Ona će osjetiti njegovu slabost i oni će na kraju večeri zabrijati. On se bogec neće sjećati, jer taman da se ljubio i s Pamelom Anderson ne bi se sjetio, a ako se i bude sjećao pravit će se da se ne sjeća ničega. Njoj će to biti dovoljno da pomisli da se u njemu ipak nešto prema njoj rodilo. I evo ti tortura, katastrofa, suze, poruke, pozivi, da ne kažem da se neki ljudi odluče i na samoubojstvo zbog takvih budalaština. Ljudi, budimo realni. Dečki, nemate pojma što je žena u stanju napraviti da dođe do onoga što hoće, što si je u tom trenutku zamislila. Koliko ženski mozak može zabrijati u pogrešnom smjeru, koliko je gadna i jadna ženska ljubomora?! Dok sam ja znala biti u nekoj od svojih prijašnjih veza, znalo me biti sram što mi je sve bilo u stanju padati na pamet.
Ok, šesto čulo je drugo, ja sam slušajući svoju intuiciju bivšeg dečka uhvatila u krevetu s drugom. To je činjenica i istina, iako me dan ranije pitao hoću li mu biti žena. E, taj biser me još i dan danas zove nakon toliko godina. I treba slušati što ti mama kaže, vjerujte mi. Ima nešto u starcima, neki kliker koji im odmah kaže jeste li vi i taj na istoj frekvenciji. Meni su starci, dok su me upozoravali da dotični nije princ na bijelom konju, nego konj na bijelome princu i da nije za mene, bili glavni neprijatelji. Ali opet, stojim kod toga da čovjek mora udariti svojom glavom, neki čak i par puta da bi počeli razmišljati u širinu. Jer ipak sve na ovome svijetu ima više različitih lica iz tko zna kojih kutova, objektivna strana može izgledati sasvim drugačije nego je mi vidimo.
Po meni nije sramota potražiti stručnu pomoć. Pa dajte, u Americi svaka osoba ima svog, a neki čak i dva psihijatra. Mene nije sram priznati da sam išla kod psihića, imala sam osjećaj da jako gubim kontrolu nad sobom i svojim životom. Emocije su gadna stvar. Treba ih zalijevati kao cvijeće da ne uvenu, ali i kontrolirati. Povremeno. Ali treba biti svjestan da smo ljudi od krvi i mesa, znati da je dobro i kada srce boli jer onda znamo da osjećamo i da nismo drveni.
Jer srce nije kamen, a o Toši u nekoj drugoj kolumni...
Prijašnje kolumne:
- O Ivici Kosteliću i Hani Tabaković
- Muškarci su svinje ??
 |
,čak kada bi me netko i priupitao da to komentiram jednostavno ne bih znala.Dok sam ja izlazila takvim stvarima se nisam bavila kao ni moje frendice. Ne mislim da se samo mi žene možemo ludo zaljubiti,naprotiv,ja samo pišem kolumnu iz ženskog kutka,jer to jesam-obična žena. 
Hvala za pohvale,Maja
Pozzdrav!