|
U vremenu u kojem živimo nerijetko
se dogodi da čujemo riječ sponzoruša. Krećem od sebe jer mi je nekako lakše
davati primjere iz osobnog iskustva. Mnogo sam puta čula da upravo mene
oslovljavaju tim zanimljivim epitetom.
Znala sam biti polaskana, jer biti
sponzoruša u današnje vrijeme je cool. Iskreno, cijenim djevojke i žene koje
otvoreno priznaju da imaju karakteristike sponzoruše, a one koje to otvoreno
priznaju smatram hrabrim i poštenim ženama. Da, poštenim, dobro ste pročitali.
Zašto?
Pa tko će ti danas otvoreno priznati da se obogatio jer je zajebao
nekoga, da je prevarant, da je njegova profesija šaniranje i da nije onakav
kakav se nama čini jer se bavi dodatnim poslom koji mu je u pravom smislu
riječi - kamuflaža? Isto tako, ja imam samo jednu frendicu koja za sebe kaže da
je sponzoruša i ja to cijenim. Kaže ona da se želi bogato udati kako bi joj
egzistencija bila osigurana do kraja života, a uz to, of course, Gucci torbe koje padaju s neba tijekom cijele godine, a
ne samo pod bor, više su nego dobrodošle.
Ali da se razumijemo, njoj je frajer
kupio skupi auto, Cartier sat i još svašta nešto, a mene je, istovremeno,
frajeru bilo sram reći što bih htjela za Božić jer mi je već pun kufer njegovih
poklona. Na primjer, kupio mi je kremu za masnu kožu, a ja imam suhu kožu
itd. Ok, hvala. Poklon je poklon, ali ljudi moji, umijeće je izmusti iz tipa da
ti kupi mečku. Ako nije, ajde probajte pa da vidimo. To je taktika, što
jest-jest. I što je najbolje u cijeloj priči, naši frajeri znajući sve to, prije
će se zapaliti na nekoga kao što je moja frendica, nego na mene.
Ja, iako mnogi
i za mene kažu da sam nešto takvoga tipa, voljela bih da mi ti isti
argumentiraju zašto. Sve što imam, markirano ili ne, sve sam zaradila svojim
rukama ili još bolje, bio je poklon mojih roditelja. Sad će neko zaključiti da
živim na grbači svojih staraca, ali ako to mora biti tako, neka misli tko što hoće.
Auto koji vozim zaradila sam svojim trudom, znači nije mi ga kupio ljubavnik u
zamjenu za šutnju. Sat koji imam, ajde dobro, kupio mi je bivši dečko, ali
opet... zar poklone treba odbijati uz naznaku «Ne hvala, ne želim da mi netko
kaže da sam sponzoruša»!? Čovječe, mene je počelo biti sram primati poklone,
osim ako nisu od osobe za koju znam da nacija neće zaključiti da me ta ista
kupuje poklonima. Ionako je jedan od ljepših poklona koji sam dobila od neću
vam reći koga amfora koju je izronio samo za mene. Koja je jako vrijedna i nema
cijene.
Ma boli me tko što misli, ionako ako i malo vrijediš po gradu će se
pričat da si kurva! Ali opet, kako kurva? Koliko mene moje sjećanje služi,
nikada se nisam ni sa kim seksala, a da sam mu to isto poslije naplatila. Ma
nikada se nisam seksala, a da tog istog nisam cijelim svojim bićem voljela. Pa
onda? Kako kurva? Laka cura? Što to znači?
Ako si imalo otvoren, pristupačan,
ako osmijeh pokloniš od srca, netko će to protumačiti da si laka i da bi s
istim u krevet otišla! E, onda hajmo u dubiozu, ako taj netko ima para evo te
sponzorušaaaaa!!! A možda je taj netko tebi drag iz tko zna kojih drugih
razloga, koji nemaju veze ni sa čim što je seksualno. Ja sam koketa. Priznajem.
To bi svaka žena trebala biti. Ali to je opet razlika od kurve, lake žene i
sponzoruše. Jednom se davno jedan poznati nogometaš pohvalio cijeloj momčadi o
strava dobrom seksu sa mnom što me, iskreno, začudilo jer se ne smatram nekom
ljepoticom, barem ne njihovim tipom cure. Tako da sam ga jednom prilikom
priupitala pred tom istom momčadi kao i pred momčadi koja je igrala taj dan
utakmicu u gostima s njima (srela sam ih igrom slučaja ispred fast fooda) što
li se to meni dogodilo te večeri da se ja ne sjećam niti da smo pričali, a
kamoli da smo spavali skupa.
Dugo je taj isti bio predmet zajebancije, ali što
će te, dogodila se, zamislite, totalno tipična i očekivana stvar. On se nakon
nekog vremena oženio za uspješnu manekenku, nemaju djece ali ja im želim sve
naj, naj, naj. Imam ja jednu dobru za one koji se hrane takvim pričama, a ne
mogu sebe pogledati u ogledalo.
PRIČAJUĆI O DRUGIMA STVARAMO SLIKU O SEBI.
Tako
je. Koliko sam ja samo priča o sebi čula, to je nevjerojatno. To me s obzirom
na moju slobodu govora, kretanja i ponašanja nimalo ne čudi. Ali moja taktika
je ta da za sve kažem da je istina jer se nemam snage boriti s nepravdom.
Ionako vjerujem da dobro uvijek pobjedi zlo tako da kada nešto loše nekome
napraviš, to će ti se vratiti ne dvostruko, nego trostruko.
Neka se selo
veseli, neka priča, neka se smije, ja za sebe znam da se svakim danom nastojim
boriti s tim da ne budem kao oni. Nisam svetica, imam i ja putra na glavi, ali
čovjek se svašta pita kada je sam pa se pitam i ja vraća li se možda i meni za
nešto u životu. Ne možda, nego sigurno.
I za kraj.
Tvoj osmijeh može donijeti
sreću svakome, čak i ako mu nisi drag...
Prijašnje kolumne:
-
Koliko žena može biti glupa ?
-
O Ivici Kosteliću i Hani Tabaković
-
Muškarci su svinje ??
 |
savjetujem da moje gluposti više ne čitaš. 
bla,bla,bla... 
.