|
Prošlih je dana plavuša malo đirala
po svijetu. Preciznije, provela sam tjedan u Milanu. Nažalost, cilj mojeg
sedmodnevnog boravka u tom fantastičnom gradu nije bio tjedan mode, niti šoping
u Via Montenapoleone, niti noćna «fancy» tulumarenja s nogometašima i
manekenkama, već sam bila na radnom zadatku.
Ali, uz posao sam ipak našla i
malo vremena za ludovanje po tom otkačenom gradu. Uglavnom, u Milanu se odvijao
jedan važan međunarodni sajam gdje sam provela većinu svoga vremena. Mogu vam
reći da sam uvijek hvalisala Talijane kao zgodne i dotjerane frajere, ali očito
je da ni «magnagatti» nisu ono što su nekad bili.
Ovaj puta su me ti
samoprozvani «latino lovers» stvarno razočarali. Počupane obrve, raskošni nakit
na prstima, oko vrata i na ušima, tanga gaćice koje se oslikavaju ispod usko
pripijenog svilenkastog odijela, strogo špicaste cipele i još mnogo takvih
detalja učinile su talijanske frajere katastrofom. Skoro pa da više i nema onih
starih dobrih talijanskih šarmera, tamnoputih i dotjeranih, ali prvenstveno
muških. Ovi muškarci koje sam ja susretala u Milanu bili su sve samo ne
muškarci.
Koje razočaranje! Ali nije sve u
vanjskom izgledu, ima nešto i u glavi...
Ipak, Talijani su me još jednom uspjeli
zapanjiti i to negativno.
Nije bila rijetkost da me neki Talijan
upitao otkuda sam. Kada bih rekla da sam iz Hrvatske, tj. iz Rijeke bilo je
stvarno zapanjujućih komentara!
«Aaaaaa, siiii, Fiume... ma Fiume
e' in Italia e anche l'Istria...» To u prijevodu znači: Rijeka je u Italiji
isto kao i Istra! Nije to sve!
«A si, la Croazia che e' la
Slovenia!» A da, Hrvatska, pa to je Slovenija!
Ili još bolje: «La Croazia che fa
parte della Bosnia...», Hrvatska koja je dio Bosne!
Ali kulminacija je bila, a moje
uši me nisu iznevjerile: «La Croazia e' un'isola meravigliosa.», Hrvatska je
divan otok!!!
Smatram da je svaki komentar
suvišan!
Možete samo zamisliti izraz moga
lica u trenucima tih famoznih neznalačkih bisera. Osjećala sam se kao
profesorica dok sam tim frajerima objašnjavala da Rijeka nije više pod Italijom
te da Hrvatska nije otok, a još sigurnije da nije dio Bosne. Uh, koje neznanje!
Tako su me talijanski «zavodnici»,
osim svojim ženskastim izgledom, razočarali i praznom glavom. Baš me zanima
kada će Talijani, mislim muškarci, početi nositi štikle?! Kakva je situacija,
mislim da će to biti vrlo brzo! E, onda si možda i nađem nekog kojeg gledam u
oči. Ovako sam ih, s obzirom da su jako mići, gledala s drugog kata i svi su se
čudili mojoj visini, ali se nisu sjetili da možda nije problem u mojoj visini (1.78m),
nego u njihovoj niskosti (metar i ćevap)! Stvarno ne znam čime hrane te Talijane
kada se rode, ali bilo bi bolje da se posavjetuju s balkanskom rasom o prehrani
djece jer ako ovako nastave za slijedeće generacije mladih Talijana i patuljci
će biti giganti.
Uglavnom, mene su svi gledali kao
da sam neki jeti i to me ne bi čudilo da sam bila na Siciliji, ali me je jako
začudilo s obzirom da sam bila u gradu mode gdje je vrlo česta pojava vidjeti
manekenku koja ima i preko 1.85 m visine. Ali nema veze, meni bi trebalo barem
deset prosječnih Talijana da ih poslažem jednog na drugog pa bih možda i uspjela
sastaviti jednu normalnu kombinaciju za mene. Heheheheheheheh!
Milano stvarno nudi sve i svašta,
u tom gradu ništa nije tabu, sve je moguće, sve je normalno - dva dečka koji se
drže za ruke i ljube nasred grada, transvestiti kojih ima kao u priči... Frajer
s bradom i našminkanim trepavicama u minici i štiklama je sasvim normalna
pojava, taman sam ga uhvatila dok je išao kod brice! Crnci, Japanci, Kinezi, Indijci,
Nigerijci, Senegalci, Albanci, Poljaci, Mađari... bla, bla, bla... Napuljci,
Kalabrezi, Sicilijanci, Apuljani... Svega ima, samo pravih autohtonih Milanaca
baš i nema!
Na temperaturi od 2 stupnja neke
cure su šetale u visokim petama bez čarapa sa super mini suknjicom i dekolteom
do koljena. I to je sve sasvim normalna pojava! Osjećala sam se kao prava cura
iz provincije koja je zabezeknuto gledala sve te kombinacije koje su u mojem
kraju još uvijek neviđene, ali su zato u svijetu sasvim normalne.
Luksuz, sjaj i blještavilo po
milanskim ulicama mode - Via Montenapoleone i Via della Spiga - Armani,
Valentino i Roberto Cavalli, Dolce e Gabbana, Versace, Chanel, Paciotti,
Baldinini, Casadei i milijun ostalih poznatih imena... Sve deluxe, sve fantastično,
sve privlači pažnju, a cijene do neba... Ali takvi dućani su tijekom dana puni
kupaca. Ruskinje i Japanke luduju svojim platinastim karticama po tim šopovima,
a da ne pitaju za cijenu. Eh, kako je nekima Bog lepo dal, a mi ostali možemo
samo gledati i sanjariti.
Što se tiče večernjih izlazaka,
moram priznati da nakon napornog poslovnog dana nisam baš imala preveliku želju
za ludim izlascima, više sam uživala u finim talijanskim specijalitetima i
čašu... dvije... tri... pet dobrog vina.
Bila sam u jednom vrlo
specifičnom restoranu koji slovi kao jedno ugodno i popularno mjesto. Nije baš
u samom centru, ali isplatilo se posjetiti ga. Mjesto se zove Paradiso što u prijevodu znači raj. Kada smo
ušli u taj restoran vrlo ljubazni ćelavi i debeljuškasti gazda nas je ugostio
te smjestio za prvi slobodan stol.
Kada smo se malo raskomotili i počeli
zvjerati okolo pogledom, imali smo što za vidjeti - na zidovima tisuće Mussolinijevih
slika, čak su i stolnjaci, zavjese, čaše i pijati imali uzorke s likom Mussolinija.
Hehehheeheheheh! Koje ludilo! Ah, ali nije to sve! Usred jela, točno u 22 sata,
gazda lokala je ugasio muziku te na sav glas raspalio Mussolinijev govor kojeg
je održao tamo negdje prije Drugog svjetskog rata! Skoro sam se zagrcnula i
nisam mogla vjerovati svojim ušima.
Frajer je stvarno, usred pretrpanog lokala,
raspalio ratni Mussolinijev govor. To još nisam nikada doživjela. Cijeli
restoran je zamuknuo i prestao jesti. Taj govor je trajao možda 5 minuta. Kada
je stao, gazda je raspalio po nekim domoljubnim talijanskim pjesmama!
Kada smo završili s večerom,
zastali smo i popričali s gazdom koji je, kada
je skužio da smo iz Rijeke, skočio na stol i počeo vikati da su «Fiume,
Istria e Dalmazia» uvijek bile i ostale talijanske, a ja sam u sprdnji
prokomentirala «Viva il Duce!» pa se mali, debeli i ćelavi gazda spustio sa
stola i izljubio me i izgrlio kao da me voli najviše na svijetu. Eto, širim
toleranciju, bratstvo i jedinstvo!
Ako ništa drugo, kad me već nisu
stiskali neki bolji Talijani, barem me stisnuo mići Mussolinijev obožavatelj!
Bolje išta nego ništa, zar ne?!
I tako sam se vratila u Lijepu
našu i još uvijek se ne mogu načuditi kako tek sad primjećujem da su ovi naši
sirovi Balkanci puno zgodniji i muževniji od talijanskih latino ljubavnika.
Prijašnje kolumne:
-
Susjeda
-
Bračna ponuda
-
Zlatna ribica
- Vlada
-
Mito i korupcija
-
Nova godina
-
Plavušina želja
-
Opet o muškarcima
-
Pravi muškarac
-
Svoj svome
-
Granice,izbori,obećanja....
-
Vrijeme leti...
-
Trudnica
-
Noćna mora
- Obrazovanje...
-
Frizeraj - info punkt
-
Ženski problemi
-
Mladost
-
Top 10, drugi dio
- Top 10
-
Big Brother
-
Na mladima svijet ostaje
- Gušenje
- Ibrica
-
Što je muškarac bez dlaka
-
AAAAA
-
Ja bih Talijana...
- Što žene vole
- Uleti
- Oglasi
- A što poslije ?
- Savjeti - savjeti - savjeti
- Žene su s Venere, a muškarci s Marsa
- Opet sam zabrljala
- Chat
- Šoping
- Tko li je ikad rekao da su Hrvati dosadan i monoton narod
- U zadnje vrijeme život mi se pretvorio u zijevanje
- I konačno se dogodilo
- Sunčano vrijeme
- I evo napokon subota
- Licemjerje
- Zvijer
- Glumci se dovukli u Opatiju
- Savršeni muškarac
- Pritisak
- Stereotipi
- Kronplatz
- Đir
- Ženski izlazak
 |
