|
Postoji li razlika između cura koje plešu pored nekog pjevača od
onih koje se u diskoteci popnu na povišeni plato i drmaju guzovima? Ne, ne
postoji razlika i one nisu kurve kako je to uvriježeno u današnje vrijeme
misliti. Ne završavaju sve na štangi i ne počnu se sve skidati nakon nekog
vremena. Život ih nije pregazio pa su počele plesati. One nisu siročad bez
škole i znaju se potpisati!!!To su cure koje svojim izgledom zarade dvostruko
ili čak trostruko više, nego što bi zaradile da rade «normalan» posao. A što je
to normalan posao zapravo? Gora je ona koja radi u uredu u minici pa se poslije
«pohvata» sa šefom. Ali da, to je ona poznata koja kaže da kada se radnik
napije, on je pijandura. A kada si šefek malo popije, onda je gospodin direktor
malo bolje volje.
Tko može u 8 dana (4 vikenda) zaraditi za pristojan život čitav
mjesec? Budimo realni. To ne može konobarica, prodavačica, pa čak ni animator
ili ekonomistica. Provjereno znam. Kad zbrojim teretanu, kreme protiv celulita,
kremu za prve bore i malo kozmetike, dobijem cifru od 1 000 kn. A to i nije
neko ekstremno ulaganje u sebe.
Ali ovdašnji ljudi, koje Pervan
od milja naziva Balkancima, misle da su to jeftine cure i pokušavaju im
ponuditi novac za seks. Smatraju ih glupačama. Jedino, ne znam tko je tu glup?
Da onom debelom trbušastom ponudiš stotinjak eura da nekoliko puta po desetak
minuta tijekom večeri zadrma tijelom, ne bi se nikad više vratio na posao.
Glupi su oni koji ih gledaju i sline za njima. Njihova cura takvo što nikad ne
bi smjela raditi. Radije imati povučenu i
mirnu curu, a nad plesačicom sliniti. Ili još bolje, prevariti curu s
njom.
Ali da ne bi ispalo da pljujem po muškarcima, nisu ni žene mnogo bolje.
One pak iz zavisti podlo komentiraju. Naravno, svaka cura sebi mora postaviti
granice. Ja cijenim one koje dođu, odrade i odu. Sve je to posao. Samo posao. Ljepše
izgleda kada cura pleše na koncertu pored pjevača. Ali na žalost, to je manje
plaćeno, a i zahtjevnije. Taj posao nije nimalo lak. Sa smiješkom na licu treba
gledati one slinavce koje cure bodu laktovima jer previše bulje.
Jednom
prilikom moja prijateljica i ja plesale smo na koncertu jedne popularne turbo
folk pjevačice. Draga žena. Malo komplicirana, ali slava joj je očito udarila u
glavu. Da se ne bi iste večeri umorne vraćale kući, menadžeri su nam osigurali
smještaj u apartmanu jedne luksuzne vile. Zbilja, tretman za poželjeti.
Vlasnik
kuće nas je pitao imamo li mamu i tatu.
Počele smo se smijati. Pitao je dalje, spavamo li mi s menadžerima za
malo veći honorar. I tako, pitanje za pitanjem, postajao je sve neugodniji. Na
svu sreću nas su roditelji fino odgojili pa smo ostale pristojne. Ja, koja sam
navodno glupa i tko zna što još, ispala sam pristojnija.
On je, naime, bauštelac
koji je digao neki kapital pa se umislio. A k tome, srednju školu nije uspio
završiti. To znam jer je njegov dug jezik prokomentirao kako njemu škola nikada
nije bila potrebna. Čovjek s dvoje djece i ženom, koja je u to vrijeme bila na
plaži, počeo nam se otvoreno nabacivati. Naravno, sve je dobro završilo. Tu sam
gdje jesam i imam priliku našaliti se na taj račun.
Spustile smo ga na zemlju.
Ipak, ples je naš povremeni hobi. A uz to, mi studiramo pa smo se počele
razbacivati malo kompliciranijim izrazima koje taj čovjek nije mogao razumjeti.
Klaić, stari moj, Klaić...
Po mojem mišljenju mi previše
mislimo da smo bolji od drugih. Jer imamo dobar auto na kredit. Doduše bez
benzina, ali bit će koja litrica za provoziti se u subotu do IN mjesta. A pit
ćemo jednu cugu cijelu noć. Ma nema veze, imam dubok džep. A kako je prazan,
prošvercat ću do WC-a i dotočiti malo vode. A tko će skužiti?! Bitno da sam
ispao fin.
Prijašnje kolumne:
- Monogamija
 |
