|
Ovo
pišem u nadi da će jedan poslodavac koji
se sprema zaposliti nekolicinu novih radnika sniziti kriterije, barem što se
ljepote tiče. Imam jednu prijateljicu koja ne izgleda kao model iz časopisa.
Život je nije mazio. Preživjela je dvije kliničke smrti i operirala devet
dobroćudnih tumora. Ali osim toga, pametna je i obrazovana. Doživjela je
nekoliko neugodnosti koje želim iznijeti kako bi se neki ljudi zamislili nad
sobom. Naime, nekoliko poslova nije mogla dobiti jer je - ružna! Šokirani ste?
I ja sam bila. Nije mogla raditi u kafiću jer bi prestrašila goste. Osoba s
fizičkom manom ne može među ljude! Svima je bilo žao, govorili su, ali pravila
su takva. Može raditi u nekom izoliranom prostoru, primjerice, prati čaše. Čekaj
malo, pa zar je to prilika koju bi svaka obrazovana osoba trebala dobiti u
životu?! Zar je ljepota vanjština?
No,
o tome se ionako već vode rasprave pa ću samo prokomentirati. Možda bi se i
zbog ovog trebali povesti građanski ratovi. Za slobodu postojanja! Ali, zar
nismo to riješili već odavno?! Afroamerikanci su se izjednačili s bijelcima
(izuzev onog sramotnog bacanja banana na nogometni teren), homoseksualnost
nailazi na sve liberalnija stajališta. Ali, manje lijepi se ne mogu izjednačiti
s lijepima? To je neko današnje krivo postavljanje mjerila u životu. Kao kad su
jednu američku pjevačicu upitali da mora što bi izabrala: ljepotu ili pamet? A
ona je ponosno odgovorila: «Ljepotu,
naravno!» Čini se da je već izabrala!
Znači,
u molbi za posao trebali biste ovako napisati. Zovem se tako i tako, po
zanimanju sam to i to i moje mjere su 93-63-91. Lijepa sam!» Prije bih se
upucala, nego tako živjela.
Jednom
sam prilikom stajala ispred trgovine s tom prijateljicom. Baš smo bile usred
razgovora kada smo primijetile da dvije žene stoje tri metra od nas, bulje u
nju i komentiraju. Jako me to naljutilo. Prišla sam im i pitala ih kako ih nije
sram? Pravile su se blesave. Što ja to njih pitam? Jesam li ja normalna? «Da,
jesam!, odgovorila sam i nadodala kako bi im bilo bolje da odu skuhati doma
ručak jer je to očito jedino što znaju. Te babe s vrećicama stvarno znaju biti
bezobrazne. A evo o čemu se tu radi.
Zbog terapija kosa je malo prorijeđena na
jednom dijelu, a ispod oka postoji mala oteklina. Kakvih sve maškara ima po
gradu, ona još sasvim ok izgleda. Ona mi je samo na to rekla da to nije prvi
put. Žalosno je što je netko morao naviknuti na takvo što. Gore izgleda Michael
Jackson. Ali ok, on se pokriva maramom pa ga ne moramo gledati.
«Svatko
svoje djelo potpisuje», cijeli život mi ponavlja moja mama. Istina, ne valja ni
pretjerano preispitivati tuđe razloge, ali neka netolerancija i nerazumijevanje
mora biti iskorijenjena. I ja sam ponekad znala u prolazu pogledati neku
hendikepiranu osobu i možda joj nesvjesno prouzročiti neugodnost.
Ako je tako,
moje isprike.
Iskreno
se nadam da se netko pronašao u ovoj priči. Uostalom, dokazano je da su ljepši
ljudi umišljeni te da su nekvalitetne osobe jer se oslanjaju samo na svoj
izgled. Čast iznimkama!
Prijašnje kolumne:
-
Što je to go ?
- Monogamija
 |
