|
Pjesma koja bi savršeno opisala moje stanje posljednjih dana: «...Gdje god da spustim kofere, tebi poželim dobar dan I nepročitan ¨Mali princ¨ da dođe mi na oči san Negdje usput ja sam te izgubila Ni jedan nema to što sam u tebi ljubila... Da Bog da stane cijeli svijet stane bar na tren Da se opet tebi vratim, da me zagrliš kao dijete Pa nek glavom platim Ljubi me na blef, vjeruj mi na riječ Moj je život lažni sjaj Previše za kraj a premalo za oproštaj...» Gdje god da spustim kofere Znam da si prokleto sam, meni su tijesni zidovi Uvijek se isto osjećam... Eto, ima pjesama za koje bih stvarno rekla da savršeno opisuju moje stanje.
U predivnom osjećaju ljubavi naišla sam na stup tame koji je toliko velik da ga ne mogu zaobići ni preskočiti. I najradije bih izašla iz svoje kože. Ali ako je tako, pitam se je li to prava pravcata ljubav? Ima stih iz jedne pjesme glasi ovako:
«Sve prave ljubavi su tužne, što je tek s onima koje nisu prave bile?»
Osobno, jako volim ljubavne pjesme. Ali ne one režem žile, ostavila me, prevarila me. Volim pjesme kao što je ova gore.
Malo sam proučavala riječi pojedinih pjesama kojima je mlađarija doslovno zaluđena. Pa to je katastrofa. Kakve pjesme su ljudima pojam nečega, ne mogu se načuditi. Slažem se da su ukusi različiti, ali nije mi baš neka špica gledati mulce po nekakvim šatorima na koncertima pojedinih «zvijezda» kako pjevaju stihove koje u praksi nemaju veze sa zdravim razumom. Ne znam hoćete li uspjeti shvatiti poantu onoga što mislim. Trebala bih prozivati pojedince, ali sam laganini papčina pa se ne usudim jer mi se ne da igrati s vragom.
Reći ću samo da sam pala na dupe kada sam igrom slučaja završila na koncertu našeg omiljenog domoljuba te gledala dječicu u prvim redovima kako pjevaju iz svega glasa neke «domoljubne» pjesme koje baš i nemaju veze s domoljubljem. Pa ta djeca se nisu ni rodila u vrijeme rata. Nije mi bilo baš jasno, ali ako je vama jasnije napišite mi u komentarima.
Super je meni biti domoljub, i OK, poštujem i izvođača i pjesme. Osobno to ne slušam ali... Ne mrzim nikoga, ako su naši «neprijatelji» pjevali odvratne pjesme u vrijeme kada smo ratovali jedni protiv drugih, zašto i mi moramo učiti našu djecu da znaju koga treba mrziti i raditi isto? I onda mi nije jasno, svi se prozivamo kao veliki Hrvati, volimo svoje, mrzimo one s kojima smo ratovali, a brate mili, cajke se slušaju posvuda. Iz svakog auta petkom i subotom ore narodnjaci, jedini lokali koji zarađuju su oni koji puštaju narodnjake. Pa ako ne voliš taj narod, zašto slušaš tu muziku? Malo kontradiktorno, zar ne?
Bila sam u Beogradu prošli tjedan. U Hrvatskoj nisam nikada čula da vrte toliko našu muziku koliko tamo po TV-u i radiju. Naslušala sam se Petra Graše u tjedan dana kao nikada dosada. I onda mi je nekako logično da naši pjevači tamo nastupaju kada imaju i svoju publiku. Ne osuđujem ih uopće. Srdačan narod nema što. Priznajem, išla sam tamo s predrasudom u džepu. A ustvari ista pašta je kao kod nas. Vratila sam se puna lijepih utisaka i dojmova. Bilo mi je zaista lijepo.
I tako... Sve se vrti oko istog... U mojem životu sve se vrti oko ljubavi, a ljubav je pjesma, najljepša ali i najbolnija koju znam. Pa živjela!
Prijašnje kolumne:
- Ljubav ili što...
- Najbolja prijateljica
- Konačno odmor!
- Tko se boji prijevare?
- Najveća glupača na svijetu
- Tko pjeva zlo ne misli. Ili misli?
- Koliko je iskreno prijateljstvo među ženama?
- Ja sam samo Žena..
- Sponzoruša
- Koliko žena može biti glupa ?
- O Ivici Kosteliću i Hani Tabaković
- Muškarci su svinje ??
 |
