|
Autor: Ana Palčić
|
|
Nedjelja, 30 Ožujak 2008 |
|
Ne ide li tako ritam narodnjačke
glazbe?! Nema tko to do sada nije ispljuvao u svojim kolumnama. Ne razumijem
zašto. Osobno nisam fan, ali nemam ništa protiv te vrste glazbe. Zašto negiramo
da režemo vene uz zvuke srpske turbo folk glazbe?! Pa narodnjački klubovi su
prepuni. Uzmimo, na primjer, brod Ninu. Subotom ne možeš ući. Ok, možda zato
jer to jedino radi poslije četiri sata ujutro, ali da stvarno mrzimo cajke, ne
bismo se našli povremeno i na takvom mjestu.
Osobno mislim da svatko pismen
može napisati jednu cajku. Malo rime i lepih reči. Ponekad me tekstovi nasmiju
jer su jednostavni, a ponekad neke srpske izraze ne razumijem najbolje. Bilo
kako bilo, svatko se jednom našao u situaciji kad je poželio rezati vene zbog
nesretne ljubavi.
Da ne bih ostala samo na
riječima, pokušat ću i ja napisati jednu cajku:
Pijem vino,
Cepam vene.
Tužan sam
Ko malo štene.
Ti si bila
Radost mog života,
S tobom otišla je
Sva ljepota.
Žena imam,
Nije da mi fali.
A znam zbog tebe
I drugi su plakali.
Refren:
Ako lutrija ikad
Sreću okrene,
Ti se slobodno
Sjeti mene.
Pokucaj samo
Na prijateljska vrata,
Za te otvorena su
Do najkasnijeg sata.
( Pa sve još jednom)
Uvijek gubi,
Onaj koji ljubi,
Pitam semila,
Dal si ikad
O meni snila.
Molit ću samo ako netko poželi
ukrasti ovaj tekst, neka ni ne pokušava. Zaštićen je autorskim pravima.
Ustvari, nemojte krasti moje, zapevajte uz tekstove svoje. Vaša duša nek'
zasvira uz neki tekst koji vam dušu dira!!!
Prijašnje kolumne:
-
Zaposlite me, lijepa sam!!!
-
Što je to go ?
- Monogamija
|