Zašto u posljednje vrijeme, kad god se upustim u razgovor s nekim muškarcem, neobavezne šale ispadaju perverzne?  U posljednje vrijeme više sam se  puta našla u takvoj situaciji!

Malo mi je bilo neugodno, ali recimo da sam liberalna po tom pitanju. Možda ih pomalo žalim, jer to su sve muškarci u godinama  pa se smijem takvim šalama iz pristojnosti. Ili to meni odgovara?

Čitala sam kolumne svojih kolegica i žene zbilja imaju ponekad pravo. Vidjela sam čak neki komentar na jednu kolumnu: «Koga briga što ti curo misliš?»

Nije u redu. Više puta se u kolumnama piše o stvarima koje se eto događaju i vjerujem da ima onih koji kažu: «Eh, to se i meni dogodilo.»

Uzmimo za primjer te na granici ugodne situacije u kojima su se cure nalazile.


I sada je pitanje, kako ide boemima skitanje??? :-)

Kako cura radi, kako se na svoje obline "vadi"?

Ups, malo joj se suknja podigla,

vidjet nije još stigla,

ja bih joj je spustio,

da  riječ ne bih izustio!!!


Ako si zgodan, previše se naglašava; ako nisi, e onda te pretekne netko zgodniji. Ne kažem, neki su ljudi ispali OK, ali neki, čovječe, nikako da prestanu spominjati tvoje noge, tvoj egzibicionizam i tako dalje. Mene to živcira. Onda mi kažu da sam preukočena. Pa kakva ukočenost ako ne volim slušati neke komentare o sebi, koji stvarno, ali stvarno nisu primjereni mjestu ni vremenu?! Ali eto, što jedna cura koja pokušava nešto napraviti od sebe muškom svijetu ima za reći? Ili besramno hihotati pa, daj Bože, da me shvate ozbiljno ili odmah izraziti stav? Ja radim ovo drugo. Prokomentiram: «Čuj, sa mnom se možeš opustiti, ali do neke granice.» Ali, onda nisam «in», jer onoj drugoj to skroz odgovara. Da, baš ja želim da se neki 40-godišnjak sa mnom sprda kako to njemu odgovara. Ma neću nikad nikome dopustiti da mi stvori neugodnu situaciju. Znate kako se kaže: «Bolje sam, nego loše kompanjan!»

Ima toga i na faksu. Nije bitno na kojem faksu studiram. Uglavnom, padnem ispit, profesor me nakon tjedan dana sretne na hodniku, odmjeri me od glave do pete i pozdravi mazno. Kako me je zapamtio, pa prvi put sam ga vidjela na ispitu i to prošli tjedan. Mogao mi je dati dvojku onda. Pa bih i ja njega isto tako pogledala. Onako, da se prodam za jednog labuda. Svašta, zbilja svašta. Bojim se jedino da ne bih i ja postala takva. Ponekad i iz mojih usta izađe neka neumjesna izjava. Naravno, muškarcima je to urnebes. Vrisak, obožavaju me. Ali hej, kad malo zbrojim dva i dva, to mi nije trebalo. Pa ne treba meni da neki oženjeni pleše sa mnom stiskavac kao iz fore. Daj ajde, odgovara njemu da mu je moje tijelo na 2 mm. Aaaaaaaaaaaaa, ali to je jedan posao, voditeljski posao koji po ne znam kojem pravilniku kaže da kolege trebaju biti bliske i slagati se i u backstageu. OK, onda ja nisam za taj posao. Ja se mogu zabavljati na pozornici, a u pauzi sjesti otraga i zapaliti cigaru.

Moguće je da će se netko prepoznati u ovome i da će reći: «Daj Ana, konzerva si.» Da jesam, i baš super što pišem kolumnu jer da na kavi nekom pričam, ne bi bilo dovoljno. Ovako se ispucam.

Danas, kako god okreneš, događa se. Ako netko ima slično iskustvo neka ga podijeli sa mnom, da ne bi ispalo da pričam bajke!

Stay beautifull!!!


Prijašnje kolumne:

Komentari (0)