|
Eto mene kući svojoj, tj. u
Rijeci (još uvijek je ovo moj dom, ali ne zadugo). Imam opasne planove. Imam
osjećaj da nisam našla ljubav svog života, tj. mislim da sam se opet zajebala.
Sumnjam da ću je tako brzo naći. Znači kolumna od pretprošlog puta pada u
vodu. Ali OK, bolje i to da mi se ovako dogodi pa makar bila i lažna, nego da
skroz otupim i pretvorim se u «bitch». Samo, sere mi se od sebe same jer kad mi
je psiha u banani, to mi se odrazi na zdravlje, ali valjda će i to proći. Dođe
mi da stanem pod grom pa neka me i on udari pa bi to valjda bilo to.
Ali ova
priča ide u optimističnom duhu, nema što. Već mi je cijeli moj život pomalo
smiješan. Ali znate kako se kaže - što te ne ubije, ojača te. Tako i ja sebe
vidim u bliskoj budućnosti daleko, daleko odavde, i da, kako mislim na njega i
pitam se gdje je, što je, što radi, je li sretan. Prelomilo se nešto u
meni... E, da niste slučajno pomislili da se radi o Kosteliću, heeej!!! Inače, ova
priča o njemu i njegovoj staroj-novoj-bivšoj-budućoj curi mi je
oraspoložila cijeli prošli pretmurni tjedan.
Što se tiče moje ljubavi koja
je kratko, ali slatko trajala...
Već se vidim kako slušam
srceparajuće pjesme, pijem «Baileys», mislim na to kako mi je bilo lijepo dok
sam vjerovala da je to-to itd. Ali kako se kaže, vrijeme liječi sve
rane i pokazuje svoje.
Na koncertu Crvene jabuke bilo
je super. Repertoar kao da sam ga sama birala, sve moje najdraže pjesme.
Žera je bio super. E da, osvrnut ću se opet na «aferu Kostelić». Kada se
pisalo da sam mu ja cura i svakojaka sranja, tada je netko čak provalio da sam
ja bila sa Žerom. Pa da, što da kažem na to? Istina je da ga poznajem od
svoje 4. godine i jako, ali jako ga volim, ali na sreću ili nesreću dušobrižnika
koji su tako nešto izvalili, nisam nikada, ali nikada bila s njim. Da jesam,
nema razloga zašto bih to i krila.
Sava centar Beograd bio
je prepun. Od 6 do 66 pjevali su se hitovi ovoga benda, koji je super
zvučao. Imali su jednostavno osmišljenu scenu, bez nekakve pompe dečki su
pjevali 2 i pol sata te bili pozvani čak četiri puta na bis. I jako mi je drago
zbog njih jer su sve to skupa i zaslužili.
Čitam ja komentare koje mi
pišete. Osvrnut ću se na jedan u kolumni pod nazivom «Sponzoruša» u kojoj je
lik konstatirao kako sam ja osvojila auto. Kao prvo, što se tiče tog šoua, ja
se nisam tamo ni prijavila, pjesme koje sam pjevala nisam sama birala i da,
svjesna sam toga da je bilo ljudi koji su pjevali bolje od mene ali opet - pobjednika
je izabrala publika. I bilo bi malo «too much» da sam baš sa pet stotina ljudi
maznula za pobjedu. Da je bilo tako, sama sebi bih rekla «Svaka čast!»,
ali onda mi ne bi bio bed maznuti se za daljnju karijeru, a pošto sam tu gdje
jesam i radim to što radim, ta priča i ne drži vodu.:) Ako me kužite. Kad god netko
napravi nešto u životu, dođe ti netko drugi i posere sve to nekom glupom
konstatacijom. Jer mu je dosadno. Dajte mi argumente, ljudi...
Za sebe znam da
sam uvijek bila veliki radnik, uostalom nemam se ja kome što opravdavati. Taj
isti koji piše ne zna da meni super odgovara i pozitivna i negativna kritika te
da klikom na moju kolumnu ja zarađujem. Što? Neću vam reći! Ha, ha, ha! Eto,
ovoga puta vidjeti ćete i nešto sličica s koncerta. Budite mi dobri... I sretni...
U svakom slučaju, ne kao ja.
Prijašnje kolumne:
-
Danas jesi, sutra nisi...
-
Moje pjesme, moji snovi...
-
Ljubav ili što...
-
Najbolja prijateljica
-
Konačno odmor!
-
Tko se boji prijevare?
-
Najveća glupača na svijetu
-
Tko pjeva zlo ne misli. Ili misli?
-
Koliko je iskreno prijateljstvo među ženama?
-
Ja sam samo Žena..
-
Sponzoruša
-
Koliko žena može biti glupa ?
-
O Ivici Kosteliću i Hani Tabaković
-
Muškarci su svinje ??
 |
