|
Promatrajući svijet oko sebe čovjek se zapita do koje se granice stvari mogu ubrzavati? Koliko se kvalitetno radi, uči, proizvodi? Živimo u instant vremenu. Od dubinskoga proučavanja, studiranja, bavljenja pojedinostima ostalo je malo. Isto je u sportu, kulturi, modi, učenju. Pojavljuju se akademije u trajanju od mjesec dana, škole koje dijele diplome nakon 10 mjeseci rada, pojedinci teško ostaju na jednome mjestu, u jednome klubu, jednoj sportskoj aktivnosti, jednoj udruzi. Početno ushićenje je ogromno, ali već nakon mjesec dva dolazi do zasićenja. Ljudima je dosta plesa, šaha, boksa, karatea. Sele se do drugoga mjesta, nove aktivnosti. Ne postoji strpljenje za izučavanjem, proučavanjem, bavljenjem. Sve je instant. Postaju instant nogometaši, stilisti, karatisti. Pa kada realna škola ili jedan kolegij na fakultetu traje dulje od jedne akademije, ili je pak ozbiljniji od jedne škole nastaju problemi.
A sve se odvija u okruženju lažnosti. Svakodnevno bombardiranje sa svih elektroničkih i pisanih medija stvara svijet lažnosti, umjetnih granica. Sve je senzacionalno, ekskluzivno. Emisije vrve tračevima, zadiranjem u tuđe živote. Oblikuje se slika laži, lažnoga glamura, lažnih vrijednosti ili jednostavno lažnosti. Poput spužve, takve se površnosti upijaju i trajno i nepovratno mijenjaju percepciju i vrijednosti.
Jedan takav primjerić je i najavljivano visoko glamurozan, nadasve suvremeno nedostižan, događaj – podjela diploma Talijanske škole mode i dizajna „Callegari“ koji se održao u Hemingway Filodrammatica Baru u Rijeci. Događaj koji se postavlja na mjesto na kojemu ne može biti. Glamur, svijet visoke mode, blještavilo, vrhunski modeli, vrijednosti. Sve u mašti, a u stvarnosti sve suprotno. Da to radi neka agencija ajde još i nekako, ali škola koja oblikuje nove naraštaje...
Prvo je sporan odabir mjesta događaja takve glamurozne manifestacije. Čovjek bi pomislio da će se odigrati u nekome dvorcu, palači ili pak muzeju, a kad ono Glamur u baru ili iz perspektive glamura, u krčmi!!! Nadalje, od škole mode bi se očekivalo da se bar zna postaviti pista za modnu reviju. Ova je bila postavljena uz zid na kojemu su zrcala, širine da se dvije osobe ne mogu mimoići, što je omogućilo izrazito 'složene' i 'zahtjevne' koreografije. Takav položaj nije omogućio preglednost radova što bi primjerice učinila, kroz prostor dijagonalno postavljena pista. Već na samome početku ovoga glamuroznoga događaja voditelji su ustanovili da nemaju dva već samo jedna mikrofon. Valjda se nije imalo novaca za iznajmit oba ili je pak profesionalno vođena organizacija mislila kako se njima ne može dogoditi da se, primjerice mikrofon pokvari pa nije bilo potrebe za rezervnim.
Onda smo saznali kako je pokvaren projektor pa nije bilo moguće vidjeti zamišljene projekcije. S tom informacijom smo shvatili čemu služi, u kutu ovješena bijela krpa orijentirana prema balkonu, odnosno tako da je upitno tko bi što i mogao vidjeti da je projektor i radio. Glamur se tako već na početku eksponencijalno strmoglavio u kaljužu od koje toliko bježi i kojoj toliko želi biti suprotnost.
Nadalje je sporan odabir voditelja ovakve glamurozne manifestacije. Čovjek bi pomislio da će biti odabrani ozbiljni voditelji, koje će netko međusobno stilizirati, koji znaju čitati i koji će biti pripremljeni, te da im neće biti potrebna jeftina podloga za papir s koje će stalno (pogrešno) iščitavati daljnji scenarij. Odabran je Šajeta koji jednostavno nije bio u ovome kontekstu. Šajeta je zanimljiv, konstantan i dobar pjevač i voditelj. I na kraju se ispostavilo da je bio jedna od rijetkih dobrih karika ove tvorevine. No kontekst koji su oblikovali organizatori učinio je i ovaj odabir promašenim. To se najbolje vidjelo u trenucima kada su modno i glamurozno osviješteni gosti u toaletama i odjelima, počeli podizati ruke pjevajući i skakajući i stvarali ugođaj klubskoga koncerta ili cajki. Samo je nedostajala još pokoja osoba na stolu. U suprotnosti je pak bila voditeljica koja je željela biti ozbiljna, pa je malo držala predavanja o modi, nabacivala se kojekakvim citatima (jer je to sada popularno), kvazifilozofirala, a sve patetičnim, amaterskim govorom, nezanimljivo i smiješno, naročito kako se nalazila u pomno odabranoj, glamurozno postavljenoj scenografiji ispred ogromne slike Hemingwaya s ribom većom od metra.
Same modne revije bile su takve da čovjeka ostave bez daha. Osobe koje sebe nazivaju manekenkama bezživotno su se vukle po pisti. Držanje je bilo neosviješteno, lica bezizražajna, loše našminkana s neinventivnim frizurama. Modele su nosile bez ikakve energije a najbolje su bile u dijelovima kada su završavale u mračnim rupama. Ulasci i izlasci su trajali čitavu vječnost dok su se međusobno dogovorile koja će s koje strane, bez ikakvoga osjećaja za vrijeme. Naime, čovjek od ovako najavljivane glamurozne manifestacije očekuje blještavilo, sjaj, svjetlost. Sami izlasci bili su osvijetljeni s dva nesinkronizirana reflektora sa sjenom lustera u mračnoj prostoriji te se mogao steći dojam špilje. Sami modeli nisu vrijedni spomena osim onoga Višnje Tudor koja je jedina svijetla točka, nada da ipak nije sve tako crno.
I kada se sve skupa zbroji i oduzme čovjek ostane bez daha. Moglo se pomisliti, kako reče jedan gledatelj, kako će netko na kraju ipak izaći na scenu i reći kako je ovo bio dobar školski primjer kako se stvari ne rade. Ali to se nije dogodilo, nažalost mislili su ozbiljno.
Takvih je lažnosti sve više i više. Uvlače se naveliko u tkivo umjetnosti i kulture, u širem, ali i užem smislu riječi. Ovo je primjer rapidne dekadentnosti koja nagriza nekada davno postavljene razine umjetnosti – u ovome slučaju modne.
Prijašnje kolumne:
- Uz premijeru predstave A. P. Čehova, Ujak Vanja HKD Teatra iz Rijeke
- Predstave Zajca - prostor razapet ekstremima: potencijal i elementi horora
- Othello – izgubljen u (redateljskom) prijevodu
- Lezbijska ljubav Pravde i Slobode
- Klanje kokoši na sceni i dvije kvantne strune
- Tragedija Endogonidia, BR. #4, Bruxelles/Brussel
- Ex Ponto & BITEF
- Prošla kazališna sezona u Rijeci – DRAMA
- Dubrovačke ljetne igre vs. Riječke ljetne noći
- Ljeto na Gradini vs Riječke ljetne noći vs FPT
- Riječke ljetne noći
- 24. Tjedan suvremenoga plesa
- Kata strofe
- Koji k.... uopće znamo
- Međunarodni festival malih scena – kvantno iščitavanje
- Mani Gotovac – intendantura
- Gospoda Glembajevi
 |
