|
U posljednje smo vrijeme svjedoci izlazaka učenika
na ceste, ne bi li prosvjedima izborili svoja prava. Ovakve prosvjede možemo
smatrati i događajima u kulturi, ali onoj široj. Kulturi nekoga grada, kulturi
države u kojoj se nalazimo. I baš kao što su nam iščašena kulturna događanja,
tako bi se i ovi prosvjedi, isprva iskreni, mogli pretvoriti u umjetno
glumatanje potaknuto lošom dramaturgijom – samo u ovome slučaju ulogu
dramaturga preuzimaju kvaziznanstvenici – psiholozi.
Učenici prosvjeduju zbog zaključanih vrata,
nedostatka toaletnog papira, sapuna... No u zadnje se dane šuška o nečemu vrlo
ozbiljnijem, a možda i masovnijem. Tako ćemo možda u skoroj nam budućnosti
prisustvovati masovnom performanceu. Masovni performance nije ništa novo u
kazališnom zbivanju. Kod nas bi postao 'najnovije' kazališno ostvarenje ako bi
nešto slično bilo dovedeno i prikazano na nekom festivalu ili gostovanju. U
riječkom kazališnom životu sve se predstavlja kao novo, nikad viđeno, najbolje,
naj, naj. Originalno i visokoestetizirano i što ja znam što već. A zapravo je
uvijek drugačije: staro, tisuću puta viđeno, loše. Uglavnom replicirano i često
diletantski. Zato se prosvjed oko pet stotina učenika može uistinu smatrati i
svojevrsnim kazališnim događaje.
No, kako se i kazališne predstave, ili pak
stilovi, koje se ponavljaju, u biti odmiču od originalne ideje i izvorne
kvalitete, tako se i domino učinci novih prosvjeda širom zemlje, mogu udaljiti
od biti. Postoji mogućnost da će učenici, a možda i studenti, prosvjedovati
zbog onoga što treba ili što ne treba. Tako će zbog bilo čega što im se ne
sviđa na ulicu. Pa bi tako mogli prosvjedovati zbog ispitivanja, pismenih,
loših ocjena. A linč na nastavnike u tome pomaže.
Veliku odgovornost za to imaju psiholozi. Koji su
sebe svrstali u znanstvenike. Mogli smo čuti svakojake izjave, a uglavnom one o
odobravanju ali i izravnoj krivnji i napadanje profesora, učitelja,
ravnateljice. Njihovim prozivanjem. Da smo u srednjemu vijeku vjerojatno bi
bilo i lomača. Kako ozbiljno uzeti izjave psihologa? Primjerice, ako netko
skoči kroz prozor psiholozi će to znati vješto objasniti. Međutim, ako netko ne
skoči kroz prozor, vješto će to isto učiniti. Kakva je to znanost koja
objašnjava sve? Kada je Einstein postavljao svoje teorije predvidio je
zakretanje svjetlosti oko velikih masa. Prilikom pomrčine Sunca planet bi
trebao biti vidljiv na drugoj poziciji. Snaga njegove revolucionarne teorije
upravo leži u opovrgljivosti. Da se 'pomak' nije dogodio prilikom pomrčine
teorija bi mu pala u vodu. Ona i dalje vrijedi, stalno je podvrgnuta
opovrgavanju. A upravo je opovrgavanje karakteristika znanosti.
Postavlja se pitanje što je opovrgljivo u
psihologiji? Odgovor je jedno veliko NIŠTA. Sve je objašnjivo. Uglavnom se sve
temelji na „velikom broju“ ispitanika istoga testa. Onda kada vi ispunjavate
isti test, ukoliko vam rezultat ne upadne u rezultat većine vi ste nenormalni.
Isti se testovi temelje na statistici. A statistika može objasnit sve ali ne i
bitno. Interpretacija statistički obrađenih rezultata može promašiti bitno. U
svjetlu noviji fizikalnih teorija, naročito teorije determinističkoga kaosa,
vidimo kako leptirov učinak ruši bilo kakvu statističku interpretaciju. Postoje
utjecaji izvana, mali, sitni, neprimjetni, koji uvelike utječu na sustav i
njegove promjenjiva, fraktalne oblike. Primjer je i kada psiholozi ispituju na
nekome testu. Pišete li isti test ujutro i poslijepodne istoga dana možete
dobiti potpuno različite rezultate. Kada razgovaraju s vama o stanju vaše psihe
i stanju vaše 'duše' ne uzimaju (možda ipak neki da) u obzir mnoge male učinke
koji utječu na čovjeka. Kada se ustao, jeli sit, žedan? Kakva je vlažnost u
zraku? Jeli pod stresom? Kada sve
sagledamo možemo ustanoviti da nema niti Z od znanosti. Već samo jedan, malo
uspješan model, isfuračina, matrica, koja ponovno služi pojedinim skupinama
kako bi se vrednovala, filtrirala, (samo)uvjeravala.
I onda kada čujete izjave psihologa, temeljene na
njihovom znanstvenom iskustvu, izjave koje upućuju mladim ljudima, bez razmišljanja,
vam dođe da se naježite. Jer se može pokrenuti lančana reakcija koja može
institut prosvjeda staviti u funkciju nepredvidivih – determinističko kaotičnih
događaja.
Naravno da su učenici imali pravo na prosvjed,
naročito nakon jako loše obrazovne stvarnosti. Jer u zemlji znanja, na papiru
ima mnogo stvari. Ali papir trpi svašta. Imamo obrazovne standarde, imamo
'Bolonju' ali u stvarnosti u obrazovnom sustavu imamo dekadenciju. I sada mnoge
inspekcije hitaju na teren i traže žrtve. Neke profesore, neke ravnatelje koje
će odstrijeliti za primjer drugima. Ali bit, srž, izvor problema neće riješiti.
Srž je već toliko duboko zaglibila u deklarativnosti, riječima i vjetru. Daleko
od stvarnosti, suvremenoga poučavanja i transformacije obrazovanja na svim
razinama. I to je ono intuitivno, podsvjesno nezadovoljstvo koje tinja u
učenicima. Današnje generacije su izuzetno informirane, ubrzane i instantne.
Internet i suvremena informacijska tehnologija omogućuje im informacije pred
kojima glumatanje, lažnosti, lažni autoriteti i kvazi objašnjenja ne prolaze.
To je ono nezadovoljstvo koje raste. Jer generacije završavaju škole, neki i
fakultete ali nisu osposobljeni, nemaju vještine niti znanje. I onda jedan
ključ u bravi biva samo povod. Nedostatak toaletnoga papira impuls kada se učenici
ne mogu ni obrisati od svakojakih strava koja im se događaju u okruženju.
Problem nastaje u iščašenjima koja prate
prosvjede. Psiholozi koji labrtaju i mandrljaju, odrasli koji se pokrivaju,
stručnjaci koji ih uvjeravaju da nisu pogriješili i da su savršeni, ali
problemi mogu nastati i među samim učenicima, među onima koji u prosvjedima
vide još jedno pokriće za vlastiti nerad i 'rješenje' problema neučenja i
animoziteta.
No, kao i svi događaji, tako su i ovi uređeni
fascinantnom prirodnom zakonitošću koju generiraju nelinearni sustavi. Kaos,
koji će zasjati u svoj svojoj fraktalnoj ljepoti. A svi su potrebni: i novo
osviješteni učenici, i prosvjedi, i kvaziznanstvenici, i 'pametni'. Baš kao
kazališna predstava – umjetna izmišljena tvorevina koja dobro ili loše govori o
životu.
Prijašnje kolumne:
-
Lažnost
-
Uz premijeru predstave A. P. Čehova, Ujak Vanja HKD Teatra iz Rijeke
-
Predstave Zajca - prostor razapet ekstremima: potencijal i elementi horora
-
Othello – izgubljen u (redateljskom) prijevodu
-
Lezbijska ljubav Pravde i Slobode
-
Klanje kokoši na sceni i dvije kvantne strune
- Tragedija Endogonidia, BR. #4, Bruxelles/Brussel
-
Ex Ponto & BITEF
-
Prošla kazališna sezona u Rijeci – DRAMA
- Dubrovačke ljetne igre vs. Riječke ljetne noći
-
Ljeto na Gradini vs Riječke ljetne noći vs FPT
- Riječke ljetne noći
-
24. Tjedan suvremenoga plesa
- Kata strofe
- Koji k.... uopće znamo
- Međunarodni festival malih scena – kvantno iščitavanje
- Mani Gotovac – intendantura
- Gospoda Glembajevi
 |
