Evo nešto iz mojeg iskustva.

U jednom istarskom gradiću podno Učke, gdje je Bog zaboravio zaviriti stoljećima, bila jednom jedna fešta i bio jednom jedan DJ koji je puštao plin na toj fešti. Bila jednom jedna plesačica koja je plesala uz njega. Bijaše to u proljeće kada su se laste vratile, a narod već počeo nositi kratke rukave. Bila je to loša organizacija pijanog gazde i bile su to smiješne zgode.

Smiješne zgode na koje već sam pomalo otupjela događaju se uvijek baš meni. Kao da sam magnet za sranje. Jer, vjerujte mi, ovakvo sranje samo ja mogu navući na sebe.

Ovoga puta našla sam se u publici kao pratnja i moralna podrška prijateljici koja je plesala.

Naravno da sam joj se smijala i derala «Baci sisu da se igramo!», ali to je ona stara koja kaže- tko će te ako neće prijatelj. I naravno, neki mozgovi koji očito nisu čuli za šalu, pomislili su da će se moja prijateljica skidati. Krasno. Mislila sam da sam nju uvalila u nevolju. Ali ne, sebi sam na vrat nabila nekolicinu seljana.

To još uvijek postoji. Uz svu tehnologiju i napredak modernog svijeta, ljudi još uspijevaju ostati zadrti. Moja guzica je vidjela puta, ali bilo bi joj bolje da je ostala na kauču, u Rijeci, u civilizaciji.

Kada je u jednom trenutku neki kmet počeo vikati mojoj prijateljici da se skine i da mu baci sisu da se poigra, ona ga je isprva ignorirala. Onda ju je počeo vući za nogu i penjati se na njen stage. Super, osim što se skoro poskliznula i pala, ništa! Redar, dok je još bio koliko-toliko trijezan, odmaknuo je nesretnika koji se, eto, počeo derati na mene zato što sam mu lagala, on čeka skidanje. Super!

Uslijedila je mala pauza i cura je opet izašla kada je DJ imao svoj blok.  Tada smo još mislile da je to samo jedna smiješna epizoda koja je brzo završila. Nekih sat vremena nakon zgodice, tip se vratio ali s ekipom koja se htjela obračunati s redarom. Zašto? Mislili smo da ga je namlatio. Ali nije, znaju redari svoj posao.

Samo ga je zamolio da otiđe i pronađe drugo mjesto za zabavu jer je pijan, jer je  neugodan. Vrlo fino. I tako, oni se vratili i traže redara. Došli su do mene koja sam stajala ispod stagea i pila cugu i počeli me šlatati i dirkati. Naravno, to me naljutilo. U taj tren došao je onaj od prije i rekao: «Ona, ona mi je rekla da će se ova skidati». Meni  je u glavi bilo «Io no habla Englese». Stojim, ne znam gdje bih. Ekipa djeluje nabrijano, a od redara ni r. On se napio i izgubio s nekom maloljetnicom.

Pardon, jesam li ja to malo prije rekla da redar zna svoj posao?! Ne, nisam mislila u krevetu!!!

Curu koja je plesala počeli su natezati, a meni nisu dali da se maknem. Ostatak seljana na zabavi ni da bi prstom makao. U jednom trenutku doletio je gazda fešte i taman dok je moja prijateljica silazila sa stagea, odmakao tipa od nje i uvjeravao je da će se on njoj ispričati. A ja odjednom vidim čovjeka kako se naslanja na mene i zabija mi glavu u dekolte. Tri sekunde prošle su kao vječnost. Nakon što su me maltretirali i nisu me puštali me da se maknem, bila sam revoltirana.

Ne znam kako, ali čovjeku sam zabila čašu u glavu. Mogla sam ga ubiti, znam, ali srećom nisam. Valjda je u meni proradio obrambeni mehanizam i u trenu sam izgubila razum. Kroz glavu mi je prošlo «P... ti m...., ti ćeš mene maltretirati, govno jedno».

Valjda je prošlo deset minuta u svađi, naguravanju i prijetnjama kada je doletio drot i ja sam završila u policijskoj postaji. Uz sva objašnjenja provela sam 3 sata u stanici da bi me konačno pustili.

Više ne vjerujem u pravosudni sustav, niti bih htjela ulaziti u neke veće detalje. Od petorice budala, mene su priveli za napad. Jesu, poslije su me pustili, ali ne osjećam se ni malo krivom! Ne kažem da sam u pravu, jer nasilje se ne tolerira, ali tko zna što bi oni meni napravili. Kad me već nitko nije htio obraniti, sama sam ih naučila da se ne petljaju s bilo kim jer bi mogli ostati bez glave!


Prijašnje kolumne:

- Oprost
- O psihopatima u društvu
- Nešto posve osobno
- Perverzije
- Ta ta ra ta ta
- Zaposlite me, lijepa sam!!!
- Što je to go ?
- Monogamija

Komentari (0)