|
Dragi moji koji me čitate,
Što se tiče Ivana-ostao je sa svojom Tamarom. Ništa više od toga ne znam.
Eh, kada biste barem mogli na tren ući u moju glavu i predočiti si zbrku
koju imam...To je nešto prestrašno. Ali kažu da poslije kiše dolazi sunce pa je
tako i nama došlo. Samo što poslije sunca dolazi opet kiša. Ali nemojmo se
obeshrabrivati.
Napuštam Hrvatsku. Ne znam točno kada, ali moja odluka je definitivna.
Nisam sigurna bježim li. Ustvari, sigurna sam da bježim, ali se nadam da mi to
nije još jedna u nizu grešaka koje sam napravila u životu. Na kraju krajeva,
uvijek se mogu vratiti. Razočarana u ljubav (totalno), bojim se hoću li ikada
moći nekome dati svoje srce. Onome koji dođe i koji to stvarno, ali stvarno
zaslužuje. Bojim se da uopće neću skužiti da taj to isto i zaslužuje. Na kraju
ću zbog lika koji me sj...., ja sj..... nekoga tko prema meni bude osjećao
nešto istinito, čisto i pravo. Ako ¨taj¨ uopće naleti.
Prazna sam totalno, svojoj bivšoj ljubavi poželjela sam samo ovo, citiram
¨Neka ti bude kao meni¨. Taj, da je u ovom mojem stanju, bi se 100% ubio.
Ali sve se vraća, sve se plaća. Kada nekome tako svjesno nažao napraviš, nažalost,
vrati ti se troduplo u životu. Pa meni ta ista logika nalaže razmišljanje za
što se meni vraća.
Za nešto sigurno. A ni jedan kraj nije lak, nije bezbolan. Pa nije ni ovaj
moj.
Živo sranje.
Mislim da taj koji zasluži moju ljubav, da će se taj znati i izboriti za
mene. A ne kao neka papčina, prvo me zaluditi, navesti da se zaljubim, obećavati
mi nekakvu budućnost pa se naglo povući. Ako je to ljubav, prešla bih preko
svake prepreke, preko svakog problema i granice. Nažalost, ja sam se opet i
opet i, ponavljam, opet zeznula. Jako.
Ali ovaj vikend, konačno sunce. Ako ništa, plakat ću ja, ali ovoga puta neće
i nebo skupa sa mnom. Bar to.
Evo pjesma, samo pjesma liječi rane... i daje nadu da će sve krenuti
nabolje.
Ova je za njega...
...Ne, nisi ti kriv što si u blizini bio tako daleko
mada čisto sumnjam da ćeš ikom biti bliži.
Ti stvarno nemaš nikakve veze s tim što više nikome neću dati da mi se tako
približi...
Donosio si stvari koje me vesele, mada svak dobije ono što zasluži.
Dobro si znao šta me raduje, ali nikad ono što me rastuži...
Šta me sad pitaš šta mi je, šta nisi pitao ranije,
Šta nisi gledao znakove kraj puta, sad više nisam ni tužna ni ljuta, svejedno
je.
Puno sam bolje otkad te nema, al sam i dalje nesretna žena.
Sretno ti, moja bivša ljubavi...
...Mili moj, svaka povijest se ponavlja
Pitam se šta nisam starije slušala, nego sam krenula u krivom smjeru
Opet sam bila nekom samo orden na reveru.
Al to je tako, sve prave ljubavi su tužne, šta je tek s onima koje nisu prave
bile.
Neću te kleti i ništa ružno željeti, al ništa lijepo neće me na tebe
sjećati...
Prijašnje kolumne:
-
Istinita priča
-
Farma
-
Predrasuda
-
Dragi moji
-
Danas jesi, sutra nisi...
-
Moje pjesme, moji snovi...
-
Ljubav ili što...
-
Najbolja prijateljica
-
Konačno odmor!
-
Tko se boji prijevare?
-
Najveća glupača na svijetu
-
Tko pjeva zlo ne misli. Ili misli?
-
Koliko je iskreno prijateljstvo među ženama?
-
Ja sam samo Žena..
-
Sponzoruša
-
Koliko žena može biti glupa ?
-
O Ivici Kosteliću i Hani Tabaković
-
Muškarci su svinje ??
 |
