„Marihuana je osušeno lišće biljke Cannabis sativa, koje se koristi kao opojna droga. Često se i cijela biljka naziva marihuana.

Marihuana je najblaže i najslabije halucinogeno sredstvo (neki autori uopće ju ne svrstavaju u tu skupinu psihoaktivnih supstanci). Sadrži psihoaktivni THC.

Dvojbeno je utječe li konoplja na kratkotrajan gubitak pamćenja. Taj utjecaj najlakše je za primijetiti. Takvi simptomi javljaju se samo u vrijeme trajanja djelovanja konoplje, dakle, nekoliko sati, a nije nasljedan niti trajan. Isto tako, pretrage osoba, čestih konzumenata konoplje, izgleda, ne pokazuju nikakve nedostatke niti oštećenja.“

Bull shit!!!

O seksu sve znamo, rock 'n roll je popratna pojava, a droga nam je, koliko god mislili, i dalje nepoznanica. Ne želim brbljati o tome kako se ne trebamo drogirati, nego o tome kako iz bliskog iskustva trava upropaštava živote! Ne, ne drogiram se ja. To čini meni bliska osoba i ja osjećam posljedice. No, ne samo ja, nego i bliža okolina te osobe. Postoje polemiziranja o tome može li se trava smatrati drogom jer navodno ne uzrokuje fizičku već psihičku ovisnost i kako nakon konzumiranja trave nije nužno preći na teže droge.  Da, istina je. Posljedica trave nije nužno teža droga, posljedica trave je psihička ovisnost koje osoba nije ni svjesna. Nije li to još gore? Apstinencijska kriza može doći u različitim oblicima. Drogeraši se znoje i tresu! Da, neki, ali nekima se droga toliko poigra sa živcima i očito jednim dijelom mozga  pa više ne raspoznaju dobro od lošeg. Posljedica toga je i nasilje. Gubitak posla i dugovi.

„Meni se to nikad neće dogoditi!“ Čula sam to od mnogo ljudi, ali eto, bili su u krivu. Najgore je ustvari kada trava postane općeprihvaćena u krugu od dvadesetak ljudi i kad se prestane tretirati kao nešto krivo. Trava se puši i što je u tome loše?! Loše je, za početak, vrijeme provedeno u tome. Krivo provedeno vrijeme.

„Ana“, rekao mi je tata. „Ako izgubiš jedan dan, nikad ga više nećeš moći nadoknaditi.“ Istina je. A izgubljen dan tugujući za osobom koja se drogira jednak je izgubljenom danu kao da sam se ja drogirala. Samo «čista», suočena sam bila s realnošću, dok ta osoba nije bila. Bilo joj je lakše. Sat prođe kao minuta. Zaboravljaš obaveze, kljucaš buljeći u jednu točku dok te ne prođe. Zar je to život? Znam ljude koji su mjesečno izdvajali nečiju plaću za uživanje u travi.

Zašto je nekome sve to potrebno? Zašto smo ponekad preslabi da bi se suočiti s problemima pa bježimo? Istina, život je težak. Ponekad nedostaje novaca, ljubavi, energije za sutra, ali u tome je ljepota. Kad se suočiš s tim možeš reći da si se izgradio u osobu vrijednu poštovanja. Ostalo je bijeg u jednosmjernu ulicu. Kad tad naiđeš na zid koji ne možeš  preskočiti. Premalen si, preslab. I što slijedi??? Ma neću uopće držati predavanja. Droga = NE!!!

Da, da, kad bi to bilo tako narkomana ne bi bilo. Valjda želim reći svima koji mogu, neka se odmaknu od takvih osoba. Neka se ne zaljubljuju u njih, neka ih ne poštuju, neka spase sebe.  Teško je shvatiti da te je netko zamijenio drogom. I dok je tebi 24 sata prolazilo kao 24 dana, osobi je prošlo kao 2 sata.

Nesvjesni sebe, usporeni i senilni ljudi, ti pušači trave, povuku osobu sa sobom na dno!

Jer, što se dogodi, neke stvari koje ti smatraš normalnima, očekuješ i od xy osobe. Kada te ona dvadeset puta iznevjeri, a za to nema objašnjenja, pitaš se poštuje li te ona uopće!


Prijašnje kolumne:

- Koliko zapravo bolujemo?!
- Nasilje u vezi
- Horor na istarskoj fešti
- Oprost
- O psihopatima u društvu
- Nešto posve osobno
- Perverzije
- Ta ta ra ta ta
- Zaposlite me, lijepa sam!!!
- Što je to go ?
- Monogamija

Komentari (0)