Uzmemo li u obzir da je čovjek po vlastitoj prirodi društveno biće, neizostavna je činjenica da svoj društveni status želi istaknuti na svojstven način.

U današnje vrijeme to se najčešće manifestira ispunjenim društvenim životom čija je mjerna jedinica iskazana noćnim životom, nebrojenim izlascima i kofeinskim užicima na jutarnjim, odnosno popodnevnim socijalizacijama.

Druga činjenica je da društvo kakvo poznajemo danas tek ulicu s minimalno tri do pet kafića smatra dvosmjernom, bila ona to zaista ili ne.

Realno sagledavajući stvari, kavane, kakve god danas bile, postaju „full oprema“ u nekom kvartu, koji bez toga i nije kvart.

I zaista, tko god danas dođe do kakva kapitala neće uložiti u mirovinski fond, već u otvaranje ugostiteljskog objekta jer danas u Hrvata nitko nema novaca, ali svi imaju za kavu. Strašan narod.

Ako uzmemo u obzir da naši sunarodnjaci, pripadnici „elite“, otplaćuju skijanje do ljetovanja i obratno, neću se začuditi kada uskoro počnemo plaćati kave kreditnim karticama i to s odgodom plaćanja minimalno tri mjeseca.

Život na visokoj nozi nikada nije bio lak... znamo mi...

I onda mi, nadasve sofisticiran narod, upražnjavamo naše dragocjeno vrijeme okruženi ljudima kojima je životni moto „vidjeti i biti viđen“.

Većini vrhunac predstavlja upravo kraj tjedna kada će, napokon, za vikend moći izaći van i prošetati svoj novi komad odjeće, za koji su se zadužili do grla jer su oni modno osviješteni kozmopolite svjesni svog nadasve perfektnog stylinga.

Po mogućnosti, ta će ista većina biti ondje gdje je najveća „žurka“ u gradu  ne bi li se što više ljudi moglo nadiviti njihovoj besprijekornoj odjevnoj kombinaciji, gotovo potpisanom „redateljskom palicom“ Fashion Gurua osobno.

Upravo nas taj kič iz vikenda u vikend zabavlja i podsjeća zašto se brzo zasitimo izlazaka, a podsjetnika nam zaista ne manjka.

Nikada mi nije bilo jasno zašto se netko osjeća ispunjenim nakon višesatnog laktarenja na šanku ne bi li napokon naručio cugu i željnog iščekivanja ne bi li došao na red za toalet.

Uskoro će početi postavljati automate s brojevima kako bi se izbjegle svađe ženske populacije zbog istoga.

I onda, drugo jutro ocjenjujemo naš izlazak prebrojavajući ugašene čikove po rukama dok smo se borili za svoj teritorij i tako procjenjujemo koliko smo bili uspješni.

Nakon svega toga mi ponovno iz tjedna u tjedan uporno ponavljamo monotoniju izlazaka koji samim time postaju dio rituala u svakodnevnom životu.


Prijašnje kolumne:

- Navijači

Komentari (0)