Asketske Delnice idealne za skromne paklene rukometaše
Autor: Marko Stanic
Srijeda, 25 Lipanj 2008
Ni po čemu se, kada parkirate ispred hotela Risnjak u
samom
središtu Delnica, ne može reći da je u njemu smještena hrvatska
rukometna reprezentacija. Tek pomnim zagledanjem u prozore naziru se
obješene majice sa sveprisutnim kockicama. Reprezentacija je u
Delnicama gotovo u strogoj karanteni, razlog je jasan početak
priprema
za Olimpijske igre u Pekingu, na kojima će hrvatski pakleni braniti
zlato iz Atene.
Dani priprema ne razlikuju se po mnogo čemu. Raspored je ujednačen,
počinje sastankom u 9.30, zatim odlazak u dvoranu, u kojoj je sve
potrebno: i sprave za fitnes, lopte, čak i improvizirani igrači na
napuhavanje. Ako nije dvorana, onda je trčanje u prirodi. Nakon ručka
dvosatni dnevni odmor pa opet trening. Navečer ostane malo vremena
za
što drugo najčešće usluge triju masera. Logistiku pakleni imaju
jaku,
uz izbornika Červara njegov je pomoćnik Slavko Goluža, još dva trenera
koji se brinu za kondiciju, liječnik, psihoterapeut, direktor
reprezentacije i tehnički tajnik, koji se brinu za sve potrebno,
jednako kao i domaćini.
Neki su se iznenadili time što smo izabrali Delnice, ali to je
stoga
što je slična nama. Skromna, s poštenim i dobrim ljudima koji su nas
primili kao svoje. Pružaju nam gostoprimstvo, ali bez pritiska. Vide
nas, pogledom pokazuju da im je drago, ali imamo mir. Sve su nam dali
od srca. Gospođe čiste dvoranu, svako jutro čeka nas apoteka, imamo sve
što hoćemo, a i ne pitamo.
Dečki nisu bahati, nema kojekakvih zahtjeva,
dijelimo s Delničanima svakodnevni život i zadovoljstvo je
obostrano
hvali Delnice i Delničane izbornik Lino Červar.
Paklenima ne nedostaje
ni ptičjeg mlijeka, a sve odiše ozbiljnošću vrhunskih sportaša.
Najmlađi su si ipak dali oduška na prvome treningu i nakon hrvatskog
četvrtfinala na Euru skandirali su imena igrača. Vidjevši dnevni ritam,
netko je Lini rekao da je to zapravo "mučilište", no istina je da samo
nakon velika rada može doći rezultat. Faktor sreće važan je dio, ali i
ona se lijepi za onog tko je zasluži. Nije da nema vremena za uživanje
i odmor, svaka tri dana ide potpuna regeneracija, znači, bazen s
temperaturom vode koju stožer naruči.
Bude i večeri opuštanja, osjeti
Červar kada momčadi treba pružiti malo rasterećenja.
Odemo na večeru,
bude priča, dogodovština i smijeha, čak i pokoja pivica. Vodim tim i
više puta moram donijeti odluku intuicijom. Moram okrenuti ploču i
pustit da se ispušu.
Navrate i djevojke na kavu u hotel, bude
očijukanja i dobacivanja, nisam strog što se toga tiče.
Trener mora
znati da ima sportaša, profesionalca, čovjeka i dijete, nekad sam i
otac i prijatelj, a nekad i neprijatelj pa treba znati kada i koliko se
može pritisnuti, odnosno, kada ide opuštanje objašnjava Lino
Červar.
Dečki gotovo iz hotela i ne izlaze ako izdvojimo treninge na koje
u
dvoranu idu autobusom. Pokoja kava, ipak najčešće u Risnjaku, ne karta
se, kaže izbornik, dečki su skloniji kompjutorima, odnosno
playstationu. Potvrdio je to i trenutačno jedini riječki
reprezentativac, Renato Sulić.
Podijelimo se u grupe, igra se hokej. Nisam baš vješt u tome, najbolji
su Dominiković, Balić i Vuković.
Oni najdulje treniraju hokej
kroza
smijeh dodaje Sulić. Drugi riječki reprezentativac, Mirza Džomba,
operirao je koljeno, na rehabilitaciji je u Zagrebu, a u Delnice bi
trebao stići danas. To je samo početak zdravstvenog biltena koji
Červaru nije sklon. Sulić ima problema s ramenom.
Obnovio sam tu
ozljedu nakon dugo godina. Riješit će se, ali ne preko noći. Nadam se
samo da će sve biti u redu do Pekinga jer to će mi biti prve Olimpijske
igre kaže Sulić.
Na rehabilitaciji je i Tonči Valčić. Červar je
zabrinut, to su ključni igrači, zapravo, nedostaje mu pola ekipe.
Nadamo se najboljem. Netko od njih trojice sigurno će igrati jer im je
stalo. Džomba me, recimo, pitao hoću li ga čekati, to nije upitno. Uz
njih smo i tijek oporavka reći će nam što treba činiti kaže
izbornik.(vecernji.hr-Autor VALENTINA PROKIĆ-Foto: Goran Kovačić)
Dani priprema ne razlikuju se po mnogo čemu. Raspored je ujednačen,
počinje sastankom u 9.30, zatim odlazak u dvoranu, u kojoj je sve
potrebno: i sprave za fitnes, lopte, čak i improvizirani igrači na
napuhavanje. Ako nije dvorana, onda je trčanje u prirodi. Nakon ručka
dvosatni dnevni odmor pa opet trening. Navečer ostane malo vremena
za
što drugo najčešće usluge triju masera. Logistiku pakleni imaju
jaku,
uz izbornika Červara njegov je pomoćnik Slavko Goluža, još dva trenera
koji se brinu za kondiciju, liječnik, psihoterapeut, direktor
reprezentacije i tehnički tajnik, koji se brinu za sve potrebno,
jednako kao i domaćini.
