|
Ponekad se pitam bolujem li od nekog čudnog tj. rijetkog poremećaja zvanog «šoping poremećaj» ili sam od rođenja zaražena virusom od kojega poludim kada ugledam neki dobar izlog s odjećom ili obućom, rastopim se kada ugledam nakit ili najnoviju kolekciju Shiseidove kozmetike.
Mislim da sam totalno poremećena što se tiče šopinga!!!
Moram priznati, iako znam da će zvučati pomalo površno, ali rijetko koja stvar me toliko razveseli i toliko uzbudi kao kupovina. Čudno, zar ne?
Doslovce se počnem tresti kada se va takujine skupi malo više šoldi pa kad zapičim u moj najdraži Trst i kad poharam sve moguće i nemoguće dućane.
Ne znam od koga sam naslijedila tu bolest... Od mojih roditelja baš i nisam... Ajde... možda malo od mame, ali ona definitivno ima svoju granicu, a kod mene postoji samo jedna - limit na kartici!!!
Ove godine su nas malo prerano zadesile skoro pa ljetne vrućine. Pomislih da je to i više nego dovoljan razlog da se pokupim preko grane i malo prošećem tu moju karticu. Ipak radim i zaslužila sam da se nagradim... Nemam muža, nemam djece... Na koga ću misliti ako ne na sebe???!!!
I tako nakon mukotrpnog radnog dana, oko 3 popodne sjednem ja u svoj automobil i sva ushićena i drhtava krenem prema Trstu!!! Joj, koji dobar osjećaj...
Naravno, krenula sam sama jer ne dopuštam da mi itko ograničava vrijeme i financije i da me guši: «Vozi malo sporije, vozi malo brže, hladno mi je, toplo mi je, piški mi se, gladna sam...»
Iva nema živaca za to, zato sam sama sebi dovoljna pogotovo kad je u pitanju ugodno trošenje novaca!!!
Putovanje do Trsta je potrajalo malo duže od uobičajenog. Pa ipak se hrvatske ceste uređuju i semafori su postavljeni na svakih 200 metara. Stani, kreni, stani, kreni, stani, kreni... Joj... A živci lagano popuštaju... Želim samo stići do Trsta!!!
Nakon otprilike uricu vremena vožnje eto mene na ulasku u Italiju. Joj, već se lakše diše. I onda mi se ubrzo ukaže fantastičan prizor - pogled na cijeli Trst i Tršćanski zaljev. Joj koje veselje i spokoj, kao da mi se Gospa ukazala. To je moje Međugorje gdje se redovito pomolim kartici da mi dopusti da je čim više mogu peglati!!!
I onako već pomalo euforična (svatko normalan bi rekao i malo bolesna...psihički...) parkiram se u prvoj rupi na koju naiđem i krenem u harač!!! Stampedo je počeo!!!
Tko god kaže da je Trst bezveze i da nema ničega pametnog za kupiti, priča gluposti... Nema čega nema, od cipela do torbica, do robe, kozmetike... Sve je puno ljepše... Barem tako izgleda... Čak mi se čini da Nutella kupljena u Italiji ima bolji okus od one kupljene kod nas.
U Italiji je sve puno ljepše. To je zemlja mode i dizajna. Čak i ti mići Talijani onako skockani i sređeni izmame uzdahe i komentare.
Uđem u moj omiljeni dućan s odjećom, a ono police prepune svega i svačega. Odmah sam se bacila na posao! Majica ova, pa ona, pa crna, pa bijela... Pa hlače ove, one, žute, zelene... Pa kožna jakna ovakva, onakva... Pa traperice ove, one... Poluuuuuuudjeeeettt ću!!!
Ali, cijene su paprene. Na tren me moja maštanja odvedu u oblake, ali se vrlo brzo prizemljim kada u glavi počnem zbrajati te paprene cifre.A joooj, pa onda neću i crnu i crvenu i bijelu majicu, nego samo crvenu, pa neću ovo i ono nego samo ovo... Bla, bla, bla... Sve to izgovaram tužnim tonom, a onda odjednom kao da me grom strefi i padnu mi na pamet magične riječi, riječi utjehe: «Živi se samo jednom, tko ga šljivi, peglaj miško!!!»
I tako kupim ja sebi sve, pa gdje puklo da puklo! Na kraju mjeseca ću sjediti kod kuće i jesti i piti vodu! Nije me briga, samo neka je šoping!!!
Naravno, nezaobilazna je i kozmetika... Joj, koliko mogu potrošiti na te pizdarije! Novaca i novaca! Kremice, puderi, šminkice, sjenila - to je moj fetiš.
Ali nije jedini. Obožavam cipele iako sam sportski tip pa sam najčešće u nekim tenisicama. Ali špičoka je špičoka i tu nema diskusije.
A imam još jedan fetiš... samo još jedan... sitni... ništa strašno... Hehehehehe... A to je nakit. Volim skup nakit. A što ću kad je to tako?! Jadan moj budući muž... Zato i ne postoji... Joj, ovo mi i nije neka reklama, ali ja sam iskrena pa neka se stvari znaju unaprijed!!!
Naušnice, narukvice, ogrlice - ludujem za tim...
Uglavnom, pare su za trošenje, a ne za čuvanje... Naravno da tu i tamo treba i malo uštedjeti, kako bi se reklo - za crne dane, ali o tome ćemo misliti kada i ako bude trebalo.
Uglavnom, procijenite sami radi li se kod mene o bolesti i je li mi je nužno neophodan shrink ili se tu radi samo o ženskom uobičajenom ludilu koji nas tu i tamo, s vremena na vrijeme, obuzme i izludi.
Prijašnje kolumne:
- Tko li je ikad rekao da su Hrvati dosadan i monoton narod
- U zadnje vrijeme život mi se pretvorio u zijevanje
- I konačno se dogodilo
- Sunčano vrijeme
- I evo napokon subota
- Licemjerje
- Zvijer
- Glumci se dovukli u Opatiju
- Savršeni muškarac
- Pritisak
- Stereotipi
- Kronplatz
- Đir
- Ženski izlazak
 |
Anketa:
Ća je bolje u životu? Mrav ili zrikavac?