Jeste li ikada razmišljali o tome gdje bi se mogao pronaći jedan dobar, slobodan, pametan, zanimljiv, duhovit i fantastičan muškarac? Ima li toga igdje, osim u snovima i bajkama???
Dobro, možda malo pretjerujem... ipak se moram malo prizemljiti. Idemo ispočetka. Gdje bi se mogao naći dobar, simpatičan i normalan muškarac? Vječna dilema...
S obzirom na to da iz dana u dan tehnologija napreduje svjetlosnom brzinom, tako se mijenja i naš način komuniciranja s vanjskim svijetom. Elektronska pošta, poruke putem mobitela i slično... Da, super! Dostupni smo svugdje i svima. Dopustili smo da nas telefoni i poruke tlače gdje god da jesmo pa čak i na zahodu usred svakodnevne „meditacije”. Pitate se kakve veze ima napredak tehnologije s normalnim muškarcima? Hehehehehehehheheheheheeh!!! Ovo prvo s godinama napreduje, a ovo drugo s godinama nazaduje.
Uglavnom, moja prijateljica je odlučila modernizirati svoj pogled na svijet te upoznati „muškarca svojih snova“ preko interneta. Zanimljivo!!!Moram priznati, malo sam skeptična prema tom načinu upoznavanja novih ljudi... ali zašto ne? Zar se može dogoditi nešto loše???Tako je moja draga prijateljica počela razgovarati putem interneta jednom dnevno, pa dva puta dnevno, pa više puta dnevno... Uglavnom postala je opsjednuta i hipnotizirana razgovaranjem i dopisivanjem s neznancima. Večeri je provodila uz svog novog najboljeg prijatelja – za kompom!
Chat je idealno mjesto za lažovčine, za one kojima više u pravom životu nitko ne vjeruje pa se putem chata imaju priliku prezentirati na kompletno drugačiji način. Zanimljivo! Mogu biti Veronika, Maja, Petra, Sandra, frizerka, profesorica, teta u vrtiću. Ili još bolje! Mogu biti i Pero i Jure pa hvatati komade. Ali što će mi to?! I muškarac bi mi bio previše!
Uglavnom, moja prijateljica je totalno poludjela, danima nije pričala ni o čemu drugome, nego samo o satima provedenim za kompom i u društvu nepoznatih faca. I tako, nakon nekog vremena zove ona mene i pohvali mi se kako je upoznala super frajera. Mislim, virtualno super frajera.
Magistar znanosti, vlasnik firme koja se bavi nekim super biznisom, sportski tip, visok, zgodan, živi sam, voli putovati, voli kuhati, voli romantične šetnje uz more, voli sportske automobile. Ma ludilo!!! Frajer ju je oborio s nogu. Pala je kao kruška!!! Svakodnevno je za dobro jutro dobivala najromantičnije mailove koje sam ikad pročitala. Frajer je bio pravi vrhunski poeta, pravi virtuoz za tipkovnicom. Javljao joj se elektronskom poštom desetak puta na dan. Sve u svemu moja je prijateljica postala totalno ovisna o tim trenucima. Čak mi je priznala da se totalno zaljubila u frajera, a nije ga ni vidjela. Ma tražila je da joj pošalje sliku, ali se izvlačio na to da je ipak bolje da mašta učini svoje te da njihov prvi susret bude stvarno PRVI!!!
I nakon par mjeseci dopisivanja, dvoje ljudi koji žive u istom gradu nikako da se usklade i da se vide. Pa on stalno radi, pa sad je na putu u Austriji, sad u Italiji... Bla, bla... Stvar mi je postajala sve čudnijom i čudnijom, a moja frendica sve zaljubljenijom i luđom za tim „tko zna tko je” tipom.Zar se stvarno netko može toliko zagrijati za stranca samo putem svakodnevnih pisama? Možda stvarno može...Uglavnom, došao je i taj trenutak... Misteriozni frajer je zakazao spojak: „Dolazim po tebe u 20h.”A ona sva ushićena od uzbuđenja nije se mogla ni našminkati. Joj što smo mi žene bedaste... Baš nam se neki put dogodi da poludimo.„Što ću obući, joj moram briljirati, hoću li hlače ili suknju? Trebam li biti sexy ili casual cura? Frizura ovako ili onako?”
I tako se ona, nakon cjelodnevnog predomišljanja napokon opremila i već je u 19.30 ludila i šizila zbog tog dugoočekivanog trenutka.20h... 20.15h... nema još nikoga... Zvoni mi mobitel, a ono moja draga prijateljica plače: „Ovog kretena još nema, bezobrazni konj, razbit ću mu glavu, nema gaaaa… lažov, tko zna o kome se radi, možda je neki kriminalac, možda je oženjen, možda je lud... Ubiiiittt ćuuu gaaaa... Zovem ga na mobitel, a govno se ne javlja... razbit ću mu njušku lažljivu kad ga vidim!!!”
Ajme meni, bila je totalno luda!
„Smiri se draga, daj se skuliraj, tko ga šljivi. Valjda se prepao pa ne zna kud će sam sa sobom. Ma daj, nije vrijedan živaca. Sredit ćemo mi njega.”
Uglavnom, frajer se javio oko 21h. Kasni samo sat vremena. Iskrsnulo mu je nešto nepredviđeno. Sastanak s poslovnim partnerom i to nikako nije mogao izbjeći. Naravno, situaciju je izgladio nizom virtuoznih tekstova upućenih na mail moje prijateljice: „Ti si svjetlo u mom tamnom tunelu... ti si zrak koji dišem... tvoje senzualne riječi u meni pobuđuju posebne osjećaje...”
Bljak... bljak... bljaaaaaak!!!
I naravno, ona je pala! Oprošteno, zaboravljeno! Idemo dalje...
Napokon, pao je i dogovor br. 2. Bio je uspješniji od prvoga, gledano s tehničke strane. Došao je na vrijeme, moja prijateljica je izašla u dvorište i napokon su se upoznali. Dojam je bio toliko razočaravajući da nije mogla vjerovati. Zamišljala ga je posve drugačijim - visok, crn, plave oči, dobro odjeven. Tako se frajer opisao, ali od svega toga niti sjena. Nebitno, važno da je simpatičan. Otišli su na večeru u Crikvenicu. Crikvenicu??? To je bilo malo čudno. Zašto tako daleko??? Objašnjenje je bilo vrlo jednostavno: „Želim pobjeći s tobom čim dalje.” Možeš misliti!!!
Večera je bila super romantična. Prilikom plaćanja računa frajer je otvorio novčanik, a u njemu se lagano nazirala slika male bebe.
OPPPPAAAA!!! Pa to nije prijavljeno.
Moja draga prijateljica nije mogla takvo što prešutjeti, bez obzira na njezino zaluđeno stanje.
„A tko je to?” „Tko?”, kaže naivno on.„Pa ta mala sličica u tvojem novčaniku?”„Aaaa... Misliš na ovu malu bebu? To je moj mali nećak, bratov sin.”„Mogu li vidjeti?”I tako joj je pokazao sličicu i na njoj je stvarno bila mala bebica od možda godinu-dvije. Nakon večere frajer je želio da ostanu prespavati u Crikvenici u nekom hotelu s opravdanjem da je vino učinilo svoje.
„Ma nikako, žao mi je, ja sutra radim... sljedeći put.”
„A daaaaaj molim teeeee, želim provesti noć s tobom, ljubavi moja...”
Možeš misliti!!! Moja amica se nije dala, počela je sumnjati. I tako smo krenule u akciju zvanu „mission possible - raskrinkajmo lažljivog gada”. Otkrile smo i tko je i što je - oženjen frajer, otac troje djece, prevarant prve klase, mulja sve što mu padne pod ruku. Ni prvi ni zadnji... Sva sreća da se moja prijateljica nije zainatila i napravila mu bračnu zbrku, ali vjerujem da joj naleti još jedan takav, zažalio bi što ju je ikad upoznao!!!
Ahhhh... još jedno razočaranje... Kada su muškarci u pitanju treba dobro upaliti sve radare jer ono što oni mogu “skuhati” i slagati, to nitko drugi ne može! Nismo ni mi žene bolje... ima nas svakakvih... i dobrih i loših...
Kao što bi moji amici Talijani rekli: ”Tutto il mondo è un paese.” - Cijeli je svijet jedno selo!!!
Čitam ovaj tekst i jednostavno moram napisati komentar jer sam i osobno par godina tako chatao i prije nekih mjesec dana napokon odustao. Sve je počelo onako iz fore, rekao mi friend za site o upoznavanju sa velikim brojem registriranih korisnika, svi znamo o kojem pričam i tako sam počeo. Bez obzira što sam bio u vezi chatao sam tu i tamo.... Nakon prekida odlučio sam i upoznati kakvu zanimljivu curu radi moguće veze..... nakon prvih par razočarenja izgledom mojih blind dateova nadalje se nisam htio nalaziti bez fotografije. I kroz par godina (nisam chatao non stop nego naravno s prekidima) sam se bio našao 4-5 puta sa curama koje su me bile zainteresirale, kako izgledom tako i duhom. Bio u kraćim vezama od par mjeseci koje nisu uspjele... Moram samo napomenuti da su skoro sve bile izašle iz duže veze i neke su čak otvoreno pričale o bivšem dečku i takve stvari... Odlučio sam ovo napisati jer vidim da zapravo skoro svi imaju takva iskustva i moje osobno mišljenje da takav način instant upoznavanja je jako loš ali za "ubiti" vrijeme na poslu je ok, ako možete samo chatati i ne zaljubiti se u nekog. Cure dijelim na vizualno neprivlačne, depresivne izlaskom iz duže veze, one koje traže samo sex i avanturu ili kombinacija tih grupa. Onih normalnih, simpatičnih i slatkih, iskrenih koje stvarno samo žele upoznati nekog simpa i iskrenog dečka ima jako malo... Po pričanju cura dečke bi mogli podijeliti u one oženjene željnih avantura, isto onih vizualno neprivlačnih, raznoraznih psiho slučajeva koji bi i tukli curu usput uz sex te mali broj normalnih dečki koji su eto čuli za to pa došli malo vidjeti i možda upoznati kakvu zanimljivu curu. Jedna zanimljivost koja krasi oba dva spola je da su svi jako zgodni, slatki, normalni, uspješni itd. Ima naravno i zgodnih ljudi ali su oni u velikoj manjini još uvijek jer se ljudi srame takvog načina upoznavanja dok je vani to sasvim normalno već dugi niz godina. I vjerujem da ima ljudi koji rade po cijeli dan ne bi uspjeli otplatiti ratu kredita za svoju minijaturnu garsonijeru pa im takav način upoznavanja zapravo jako odgovara.
Na kraju sam odustao od svega toga jer sa curama koje sam tako upoznao nisam imao sreće... Vjerujem da ima ljudi koji su našli pravu ljubav na taj način ali isto tako vjerujem da takvih ima jako malo.
Još bi samo dodao da ako se nadate upoznati kakvu zgodnu osobu, normalnu i iskrenu želim Vam puno sreće a ako želite samo sex i "niste za baciti" putem chata lako ćete naći partnera/icu... pa tko voli nek izvoli.
Napišite komentar
Morate biti prijavljeni da biste mogli poslati komentar. Molimo vas da se registrirate ukoliko nemate već otvoren korisnički račun.
Sve je počelo onako iz fore, rekao mi friend za site o upoznavanju sa velikim brojem registriranih korisnika, svi znamo o kojem pričam i tako sam počeo. Bez obzira što sam bio u vezi chatao sam tu i tamo.... Nakon prekida odlučio sam i upoznati kakvu zanimljivu curu radi moguće veze..... nakon prvih par razočarenja izgledom mojih blind dateova nadalje se nisam htio nalaziti bez fotografije.
I kroz par godina (nisam chatao non stop nego naravno s prekidima) sam se bio našao 4-5 puta sa curama koje su me bile zainteresirale, kako izgledom tako i duhom. Bio u kraćim vezama od par mjeseci koje nisu uspjele... Moram samo napomenuti da su skoro sve bile izašle iz duže veze i neke su čak otvoreno pričale o bivšem dečku i takve stvari... Odlučio sam ovo napisati jer vidim da zapravo skoro svi imaju takva iskustva i moje osobno mišljenje da takav način instant upoznavanja je jako loš ali za "ubiti" vrijeme na poslu je ok, ako možete samo chatati i ne zaljubiti se u nekog.
Cure dijelim na vizualno neprivlačne, depresivne izlaskom iz duže veze, one koje traže samo sex i avanturu ili kombinacija tih grupa. Onih normalnih, simpatičnih i slatkih, iskrenih koje stvarno samo žele upoznati nekog simpa i iskrenog dečka ima jako malo... Po pričanju cura dečke bi mogli podijeliti u one oženjene željnih avantura, isto onih vizualno neprivlačnih, raznoraznih psiho slučajeva koji bi i tukli curu usput uz sex te mali broj normalnih dečki koji su eto čuli za to pa došli malo vidjeti i možda upoznati kakvu zanimljivu curu.
Jedna zanimljivost koja krasi oba dva spola je da su svi jako zgodni, slatki, normalni, uspješni itd.
Ima naravno i zgodnih ljudi ali su oni u velikoj manjini još uvijek jer se ljudi srame takvog načina upoznavanja dok je vani to sasvim normalno već dugi niz godina. I vjerujem da ima ljudi koji rade po cijeli dan ne bi uspjeli otplatiti ratu kredita za svoju minijaturnu garsonijeru pa im takav način upoznavanja zapravo jako odgovara.
Na kraju sam odustao od svega toga jer sa curama koje sam tako upoznao nisam imao sreće... Vjerujem da ima ljudi koji su našli pravu ljubav na taj način ali isto tako vjerujem da takvih ima jako malo.
Još bi samo dodao da ako se nadate upoznati kakvu zgodnu osobu, normalnu i iskrenu želim Vam puno sreće a ako želite samo sex i "niste za baciti" putem chata lako ćete naći partnera/icu... pa tko voli nek izvoli.