|
Što žene rade kad im je
dosadno??? Svašta!!!
Moja je prijateljica, koja je
inače protiv čavrljanja putem interneta, od silne dosade odlučila ipak sjesti
za računalo te se upustiti u novu avanturu. I tako se dopisivala sa svime i
svakime, a posebno joj je jedan barba zapeo za tipkovnicu. Osim što se u svom
vlastitom profilu super nahvalio i već joj je zbog hvalospjeva malo išao na
živce, slika koju je objavio bila je strava. Naravno, kada ju je sve to
zaintrigiralo, obavijestila je mene te sam dala svoje «stručno» mišljenje o toj
novoj muškoj «nakazi».
«Paaa, mora da laže. Visok, crn,
plave oči, biznismen... ma dadadadadada... malo ćemo ga testirati pa ćemo
vidjeti. Mi stvarno nemamo pametnijeg posla.»
Moja mama bi rekla da se uhvatimo
usisavača te budemo korisne ili da iznenadimo obitelj i skuhamo im fini ručak.
Heheheheh! Zar bi ona sendvič za ručak? Pa nema problema!!!
I tako se ova moja nastavila dopisivati
te je vrlo brzo pala i razmjena telefonskih brojeva. Počeli su razgovori koji
su trajali sve do kasnih noćnih sati. I tako svaku noć... Ludara je lagano
počela gubiti glavu za tim «simpatičnim» dečkom.
S obzirom na to da je on živio u
Njemačkoj, nisu baš imali prilike vidjeti se, ali je mladi frajer obećao doći u
Hrvatsku u kolovozu i... došao!
Međutim, kada je frajer stigao,
moju dragu prijateljicu uhvatila je lagana panika.
«Ma daj, na što ti ja to ličim?!
Ma baš ću ti se ja nalaziti s nekim nepoznatim likom!!! Ma nije me briga, neka
se lijepo zabavi na svom godišnjem odmoru, ali bez mene.»
Onda sam je ja pokušala
razuvjeriti i objasniti joj da je to samo mala zezancija i da ćemo se nakon
njihovog susreta najvjerojatnije kidati od smijeha jer drugačije ne bi ni moglo
biti.
«Pa ne možeš biti takva gadura.
Dečko je zbog tebe došao iz Njemačke, a ti ga izbjegavaš. Zove te sto puta na
dan, a ti se ne javljaš. Ah, radi kako želiš, ali baš smo se malo mogle
nasmijati.»
Moja draga frendica je tvrda kao
orah tako da ništa od toga.
Ali nikad ne reci nikad, ja ipak
ostajem pri svojem.
I tako smo nas dvije izašle jednu
večer. Večera u jednom finom restorančiću, pićence u jednom super lokalu...
Nakon toga nas je uhvatila neka dosada, a kad tamo moja se draga frendica sjetila,
uz pomoć dvije čaše vina, da bi ipak mogla nazvati ovog Švabu pa da se napokon
upoznaju. A još važnije, ja sam bila u blizini, pa će upoznavanje biti puno jednostavnije.
Tako je i bilo. Nije ga ni
nazvala a on je već rekao da stiže, samo je trebalo reći gdje.
Heheheheheheheheheheeheheheheheheh!!!
I dok smo ga čekale zamišljale smo
tu njegovu facu. «Ajme ako je neki malen, prištav i debeo.»
«A joooj, još gore ako mu smrdi
iz usta.»
Kojekakve kombinacije su nam
padale na pamet, od najgorih do još gorih. Nismo ni pomislile da bi frajer
mogao biti super zgodan. Nismo baš puno ni fulale, ali ipak...
I tako, čekamo i čekamo, a kad
tamo protutnji ispred nas neka strava luda zvijer na četiri kotača. Nijemac ni
više ni manje nego u porsheu cabrio.
Baš smo ostale ugodno iznenađene.
Više bih rekla šokirane.
«Ma je li to moguće? Vidim li ja
to nešto krivo?!» Odjednom nam više nije bilo dosadno. Parkira se frajer i to
cik ispred kafića. Nestrpljivo smo čekale da to «čudo» izađe iz auta da ga
napokon vidimo.
A kad tamo, izleti simpatičan
debeljuškasti, tamnoputi dečko nižeg rasta iako se predstavljao kao visok, crn i zgodan frajer. Nije
sve u ljepoti, nešto je i va takuinu!
Priđe našem stolu, pruži ruku i
upozna se. Naravno, prvi put uživo s mojom prijateljicom i sa mnom.
«Drago mi je, ja sam Ivica.»
Nešto mi nije štimalo, ime nije
odgovaralo ni njegovom izgledu ni njegovom naglasku. Nemojte me krivo shvatiti,
ja znam da je Nijemac, ali svejedno nije on baš imao njemački naglasak. Više
albanski... Ali nisam htjela suditi, nego sam situaciju prepustila prijateljici
koja je ionako sve to i skuhala.
I počeo je razgovor. «Ja se bavim
proizvodnjom prehrambenih proizvoda, imam dućane po cijeloj Njemačkoj, dobar
posao. Moja braća su također sa mnom u biznisu, mislim da ćemo se početi širiti
i po Hrvatskoj, baš sam zato i došao, poslovno...»
Zvuči zanimljivo, zar ne???
Na to će moje prijateljica: «Koje
to prehrambene proizvode proizvodiš?»
«Kruh i peciva, burek i krafne i
sve što ide uz to...»
Opppppaaaaa, pa mi smo upoznale
Ivicu pekara!!!
Sad mi je jasno, naglasak
albanski, a je li je naš dečko Ivica po imenu i to je upitno.
I krenemo mi njega pomno
ispitivati. Uvalile mu neku šprehu pa nije mogao a da nam ne pokaže dokumente.
Ime i prezime Ibro Juhifusčemović
ili Juhufčičemović. Tako nekako... Uglavnom, rekao nam je da mu je Ivica krsno
ime, a Ibro pravo, ali ga svi zovu Ivica.
Simpatično!!!
«Imam strava pekare, radim najbolji
burek u Europi, takvog nema nigdje. A tek kifle! Kifle od sira, od mesa, od
jabuka i višanja, savijače od suncokreta, meda, luka i kapule, krafne od kreme,
čokoljade itd.»
Tu i tamo bi mu ipak pobjeglo i
koje lj kao čokoljada. Ali ipak je Ivica
iz Njemačke pa mu nećemo zamjeriti.
Ženu i djecu nije spominjao, ali
sigurne smo da ima barem petero klinaca i koju ženu. Ali Ibrici nikad dosta
zabave. Pa bi mogao umijesiti još koje dijete izvan braka, pa to je sve ljubav,
i unutar i izvan bračnog zavjeta.
Uglavnom Ibro zvani Ivica nije
bio tip moje prijateljice, ona je još samo jedna u nizu kojoj je prisjeo
internet i ta vrsta upoznavanja.
Ali kako bi rekao James Bond, nikad
ne reci nikad!
Prijašnje kolumne:
-
Što je muškarac bez dlaka
-
AAAAA
-
Ja bih Talijana...
- Što žene vole
- Uleti
- Oglasi
- A što poslije ?
- Savjeti - savjeti - savjeti
- Žene su s Venere, a muškarci s Marsa
- Opet sam zabrljala
- Chat
- Šoping
- Tko li je ikad rekao da su Hrvati dosadan i monoton narod
- U zadnje vrijeme život mi se pretvorio u zijevanje
- I konačno se dogodilo
- Sunčano vrijeme
- I evo napokon subota
- Licemjerje
- Zvijer
- Glumci se dovukli u Opatiju
- Savršeni muškarac
- Pritisak
- Stereotipi
- Kronplatz
- Đir
- Ženski izlazak
 |
