 U kolovozu 2002. godine, primajući nagradu Američke odvjetničke komore za napore u promicanju demokratskih reformi i pravne države, predsjednik Stjepan Mesić objasnio je što mu ona znači: "Ona je priznanje za sve ono što sam učinio za vladavinu prava i funkcioniranje pravne države". Premotajmo na ožujak 2009. godine. "Nećemo čekati pravomoćnost presude Vladimiru Zagorcu, mi ćemo njemu oduzeti odlikovanja već sada".
I eto, nakon godina ispiranja ušiju s parolama o demokraciji, pravnoj državi, institucijama koje trebaju raditi svoj posao, Mesić napokon potvrđuje kako su za njega to bile samo floskule. Jer najava da će nepravomoćno osuđenom generalu Vladimiru Zagorcu oduzeti odlikovanja dok sudski postupak formalno još nije okončan, izravno je kršenje postulata pravne države u koju se Mesić tako često kleo. Nažalost, nije mu ovo prvi puta da tako nešto čini, ali ovo je prvi puta da to javno priznaje. Izgovorio je to ravno u kameru. Bez ikakvog krzmanja. Samouvjereno, odlučno, gotovo državnički: "Nećemo čekati pravomoćnost presude". A što ako Zagorec na Vrhovnom sudu bude oslobođen? Kako će Mesić objasniti da je oduzeo odlikovanja osobi koja je pravno nevina, što je - po istoj logici - mogao učiniti i prije deset godina. Još bolje, oduzimanje odlikovanja Zagorcu u ovom trenutku jednako je oduzimanju odlikovanja nevinom čovjeku čija krivnja još nije potvrđena pravomoćnom presudom. Toliko o predsjedniku koji se kune u pravnu državu, neovisnost pravosuđa, demokraciju i druge tričarije. No, okrenimo malo logiku: je li predsjednik Mesić platio onih 70 tisuća kuna odštete francuskom odvjetniku Ivanu Jurašinoviću nakon što ga je Općinski sud proglasio krivim za klevetu? Naravno da nije. Podnio je žalbu na presudu i čeka pravomoćnost presude. Zašto tada nije ponosno izjavio kako "neće čekati pravomoćnost presude, nego će odštetu isplatiti već sada"? Sve to možda - ali samo možda - ne bi bilo baš tako strašno, da ne dolazi od čovjeka koji je svaki drugi dan poručivao kako "institucije trebaju raditi svoj posao", koji se kleo u samostalnost pravosuđa i slobodu sudaca, da bi jednom izjavom sve to pogazio kao da nikad nije ni postojalo. Stvar je u tome da se ovdje radi o njegovu privatnom obračunu s Vladimirom Zagorcem. A osobna prijateljstva i neprijateljstva za Mesića su uvijek bila ispred bilo kakvih principa.
Sjetimo se kako je postupao povodom intervjua koji je njegov prijatelj Ivo Pukanić svojedobno radio s generalom Gotovinom. U vrijeme kad se Hrvatska pravdala da intenzivno traga za bjeguncem od Haaškog suda, on je na Pantovčaku mirno slušao Pukanića kako mu se hvali da ima vezu prema Gotovini i kako s njim priprema intervju. I umjesto da alarmira policiju, tajne službe i cijeli državni aparat, Mesić je blagoslovio Pukijevu avanturu i još bolje, angažirao se kod Carle Del Ponte da se preko tog intervjua ukine optužnica protiv Gotovine. Plan je, naravno, neslavno propao. Ili nedavno, kad je u Vili Weiss primio prijatelje Vladimira Zagorca, a u Beč poslao svog savjetnika Sašu Perkovića kako bi, mimo procedure, pregovarao s bjeguncem od hrvatskog pravosuđa. Ispod žita svašta nudio i svašta tražio. Plan je, naravno, neslavno propao. Da bi se Mesić vratio staroj mantri o "institucijama koje rade svoj posao". I evo ga sad, institucija predsjednika države (još uvijek) formalno nevinog čovjeka ostavlja bez odlikovanja. Nije da ih ne treba oduzeti, ali što je onda Mesić čekao sve ove godine? Sudsku presudu? Pa još i pravomoćnu? Ako jest, zašto se onda ne strpi još malo? Kao što ni svoju odštetu zbog izgubljenog spora ne namjerava platiti do pravomoćnosti presude, tako valjda ne bi trebao ni Zagorca ostaviti bez odlikovanja. Uostalom, presuda Mirku Norcu zbog ratnih zločina u Gospiću (što je puno teži zločin od dilanja fantomskih dragulja) odavno je postala pravomoćna, pa Mesiću svejedno nije palo na pamet da mu oduzme odlikovanja, a kamoli čin. Ima i druga presuda, ona za Medački džep, koja čak nije ni pravomoćna, pa Norcu opet nisu oduzeta odlikovanja. Toliko o principima, proceduri, institucijama i sličnim tričarijama. Na kraju, sjetimo se Mesićevih riječi: "Htio sam da dalje gradimo sustav, da stvaramo pravnu državu, gdje će funkcionirati demokratske institucije ove države. Da se ne može više nikad dogoditi da netko donosi odluku o nečemu za što on nije Ustavom ili zakonom nadležan". Ili konkretnije: "Nikada se ne miješam u pravosuđe". Stvarno nikad - osim ponekad.(index.hr)
 |
RSS Komentari
