Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa ne odgovara na pismene upite studenata prosvjednika i proziva ih po medijima da nisu definirali zahtjeve, a niti svog predstavnika iako studenti uporno govore da neće istupati pojedinačno jer odluke donose glasanjem na Plenumu. U Rijeci su članovi Studentskog zbora Ekonomskog fakulteta fizički nasrnuli na prosvjednike kidajući im transparente. Šuška se da će Vlada na prosvjednike poslati policiju da ih ugasi. Stručnjaci su podvojeni o modelima studiranjima i činjenici ima li novca za besplatan studij ili ne. A prosvjedi traju već drugi tjedan.

Studentski prosvjedi traju već 12 dana i studenti im ne najavljuju kraj. Profesori su dalje uz njih, dekani također, ali Rektorski zbor nije. Poziva ih pod pashom Ministarstva da se vrate učenju jer su poslali poruku.

Profesori koji se sklanjaju od kamera i kriomice govore novinarima da im Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa ne daje dovoljno novca ni za pokriće režijskih troškova fakulteta priznaju da su uprave fakulteta iz tih razloga prisiljene naplaćivati školarine.

Oni i dalje stoje uz svoje studente. Na osječkom Ekonomskom fakultetu predavanja se i dalje odvijaju usprkos prosvjedima, na zagrebačkom Pravnom također, ali na Filozofskom fakultetu u Rijeci neki profesori ne održavaju nastavu jer su se konsolidirali sa studentima. Nezavisna studentska inicijativa iz Zagreba izričito je navela da se ispiti i konzultacije i tijekom prosvjeda trebaju održavati, što je varijabilno od grada do grada. Uprave fakulteta sa svojim osobljem trebaju dogovoriti načine ponašanja jer se čini da se prosvjedima ne nazire kraj.

Od ukupno 130.000 studenata u 2008. godini njih 56,7% plaća neki oblik školarine, a sam broj studenata je od 1991.-2004. godine narastao za 82%, ali od tog broja novih studenata njih čak 81,2% više plaća školarine. Prosvjeduju očekivano studenti koji plaćaju školarine, ali su se njima pridružili i oni koji ne plaćaju. To je znatno više od 60% studentske populacije. Prosvjedi su stvarno masovni, tu su sad i studenti osječke Ekonomije i Učiteljskog fakulteta, studenti, budući učitelji iz Slavonskog Broda, studenti u Splitu, u Puli i u Varaždinu, zagrebačko Pravo, riječka Ekonomija, riječka Akademija.

Neki fakulteti odustali su od prosvjeda. Zagrebačka Ekonomija je prestala prosvjedovati, na zagrebačkom Filozofskom fakultetu skupina studenata potpisuje peticiju za povratak na nastavu, njih je trenutno 250. Riječka Ekonomija je pod čudnom situacijom jer su nastale priče da članovi Studentskog zbora tjeraju prosvjednike i kidaju im transparente, dok je domar istog fakulteta zaključao faks i osam studenata u njemu. U četvrtak je ondje bila obavijest da nastave nema! Nezavisna studentska inicijativa iz Rijeke oštro je osudila ponašanje članova Studentskog zbora za koje kažu da nasiljem pokušavaju ugasiti prosvjed.

Da tu priči nije kraj govori i informacija koja kruži medijima da bi Vlada na prosvjednike mogla poslati policiju da ih ona ugasi. Na to su studenti odgovorili da će oni pružati pasivan otpor, a dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu je rekao do neće dopustiti ulazak policije na fakultet.

Prijedlozi rješenja problema

Mnogi stručnjaci navode da bi sustav besplatnog obrazovanja bio dobar izbor jer daje jednake mogućnosti svim studentima i njime se radi na povećanju kvalitete studija. Za njega bi uz sadašnja izdvajanja od 300 milijuna kuna bilo potrebno izdvojiti još 500 milijuna kuna. Kažu i da novca ima. Drugi dio stručnjaka strogo je protiv takvog sustava, već se zalažu za ovaj linearni u kojem svatko plaća neki oblik participacije školarine i koji na nejednakosti i nepravednosti mogućnosti studiranja radi putem stipendija i studentskih kredita.

U 2008. godini od ukupnog broja studenata njih 2519 dobilo je državnu stipendiju, od kojih je 611 bilo onih redovnih studenata sa slabijim imovinskim statusom. Može se zaključiti da interes za studiranjem postoji, čak štoviše stručnjaci su mišljenja da je sustav školarina omogućio omasovljavanje studija. To omasovljavanje dovodi do upitne kvalitete studiranja.

Ono što je problematično je činjenica da od svog tog broja novih studenata je mali broj onih iz siromašnih obitelji jer oni si studij ne mogu priuštiti. Hrvatska ima nedovoljan broj ležajeva u studentskim domovima i većina je studenata u privatnom smještaju koji im i bez dodatnog troška školarina godišnje uzme minimalno 20.000 kuna koje plaćaju roditelji. Jedina prednost Bolonjskog procesa je ta što iako je rezultirao većim brojem studenata, upitno priznatim diplomama od strane tržišta rada i upitnom kvalitetom studija doveo do toga da je nemoguće studirati „vječno“. Osam, a negdje čak četiri puta se može izaći na isti ispit, a isti kolegij se može upisati dva puta. Dakle problem dugog studiranja je riješen samim uvođenjem Bolonjskog procesa, a ne sustavom školarina. Gdje onda leži problem? Manjine i siromašni studenti ne mogu na studij ili ga upišu, ali ga ne mogu završiti jer ne mogu raditi i studirati. Bolonjski proces im je to onemogućio jer zahtijeva stalnu prisutnost na predavanjima, pa vremena za rad nema. Nejednakost prava na studij je jasno istaknuta svima.

Ovi prosvjedi bore se upravo za takve studente. Žele iste početne uvjjete studija za sve studente – besplatan studij, pa onda neka ponavljaći plaćaju. I novca ima, samo se to uporno ne želi priznati. Ubacuje se priča kako postoje studentski krediti i stipendije. Studentski krediti nisu izjednačenih uvjeta u cijeloj Hrvatskoj i nisu toliko povoljni da bi ih se itko usudio uzeti. Ograničeni su na prebivalište određene osobe, pa onaj tko studira u Rijeci, a ima prebivalište u Osijeku ne može dobiti kredit na riječkom Sveučilištu, a u Osijeku još nije definiran ili je nepovoljniji. Situacija u Nizozemskoj je takva da se krediti ni ne vraćaju u cjelosti, poček vraćanja je velik, a vraćaju se oko 30 godina, pa se taj iznos otplate u mjesečnim troškovima ni ne osjeti. Amerikanci su nešto stroži, pa onaj tko ima studentski kredit vraća ga u kraćem roku jer ne može uzeti drugi namjenski kredit, ne može kupiti auto, ne može kupiti ni stan. Taj kredit nakon faksa zadaje mu samo glavobolje.

Ima li novca za besplatno studiranje?

Proračun Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa u stalnom je porastu. U 2006. godini samo za znanost izdvojeno je 9,4 milijarde kuna, u 2008. godini porastao je za 933 milijuna kuna, a u 2009. godini 290 milijuna kuna. Iznos koji je potreban za besplatno školovanje na sadašnjih 300 milijuna kuna koje se za to već izdvajaju je dodatnih 500 milijuna kuna. Pitam se ja je li važnije obrazovati mlade ljude s dodatnih 500 milijuna kuna ili ulagati u profesionalizaciju vojske u slijedećih 6 godina 15,135 milijardi kuna, to je dovoljno novca za slijedećih 30,27 godina besplatnog studija. 

Crkvu se lani financiralo s 383 milijuna kuna iz proračuna koje su išle za plaće svećenicima kojima se vjenčanja, sprovodi, krstitke, krizme i ovako plaćaju, za plaće vjeroučiteljima kojih je mali broj naspram broja profesora u preko 200 hrvatskih fakulteta koji do sada koštaju 300 milijuna kuna godišnje. Crkva je dakle skuplja nego cijelo visokoškolsko obrazovanje u Hrvatskoj. Još jedan dokaz da novca za besplatno obrazovanje ima.

Nazire li se kraj prosvjeda?

Studenti koji prosvjeduju jednoglasni su da ne prestaju prosvjedovati dok se ne ispune njihovi zahtjevi. Njih podupiru Nezavisni sindikati Hrvatske i Savez samostalnih sindikata Hrvatske koji su danas izašli na ulice hrvatskih gradova prosvjedujući parolama koje spominju bivši premijerov skupi BMW, prijetnje Vlade o sniženju plaća za 20% i sličnima. Nakon tih prosvjeda, a uz ove studentske koji još traju, netko se mora oglasiti s nekim rješenjem problema jer ponavljanjem situacije iz 1971. godine kada je prosvjednike tadašnja milicija privela nikome u demokraciji i u 21. stoljeću nije potrebno.

Komentari (0)

RSS Komentari