Prva pjesma koja je prodrijela kroz moje djevičanske uši bila je od Balaševića, mislim da je u pitanju bio „ Panta Rei“ ili „ Oni“, ne znam više….Svaki ton mi je milovao ušne kanale, svaki akord vodio je strastvenu ljubav sa mojim bubnjićima, svaki solo mi je davao jedan mali orgazam koji me približio nebesima. Danas me svaka druga pjesma je** u zdrav mozak. Ne znam gdje je nestala sva ta čar, ti tonovi, ti zvukovi, zna li itko ? E ja mislim da ja znam.

Bilo je to negdje početkom ljeta. Sjećamo se lipnja koji je te 2009. godine neodoljivo podsjećao na rano proljeće. Nešto kasnije vidjet ćemo da je to zapravio bio neki znak. Slijedi nam novo Hrvatsko proljeće. Nadam se da neću ispasti pretenciozan ako kažem da se tog dana dogodilo nešto povijesno. Tog prvog srpnja barba Ivo je rekao „Odlazim!“.