 Nakon baby boomera i generacije X slijedi generacija Y iliti Millennials, Net Generation, Echo Boomers, iGeneration i Google generation. To je generacija rođena u razdoblju 1980. pa do 1995., po nekima čak i do 2000. godine.
Odrasla je uz digitalnu tehnologiju i internet. Iskorištavanje potencijalnih umreženih medija poput SMS-a, bloga, Wikipedije, Facebooka, Twittera njihova je svakodnevnica. Što druge generacije smatraju novim tehnologijama, Gen Y to ni ne primjećuje jer su saživjeli i odrasli uz novu tehnologiju. Gen Y brže uči, radi u timovima, željni su stalnog i plaćenog posla. Nisu slijepo odani poslodavcu i ne priznaju autorite, ali u pozitivnom okruženju će izvrsno surađivati. U poslu ne traže samo kvantitetu nego ponajviše kvalitetu.  Jedan od govornika na Online Educe Berlin 2008., Ton Zijlstra izjavio je da pripadnici generacije Y nisu drugačiji u odnosu na druge generacije, već da se svijet promijenio, a oni su se prilagodili. Smatra da bi se svi trebali prilagoditi promjenama. U današnjem svijetu svi koji su se prilagodili su dio generacije Y koja uči, radi i živi kroz Internet i modernu tehnologiju.
No, niti jedna generacije nije savršena. Svaka ima svoju grešku. Generacija Y misli svojom glavom, želi samostalno donositi odluke i stvarati zaključke. Svjedoci smo u posljednje vrijeme brojih prosvjeda od srednjoškolskih do studentskih. To ne smatram greškom generacije jer jedna generacija mora i nešto promijeniti za dobrobit sebe i idućih naraštaja. Mora se pobuniti kako bi pokazala da je još živa i da nije zapali u apatiju. Sada dolazimo do greške generacije, hrvatske generacije. Ubojstvo Luke Ritza, 16-godišnjak pretučen u Zagrebu i ostavljen na ulici, u riječkoj Medicinskoj školi učenica kolegici zapalila kosu, Simke bačen u Rječinu naočigled punog Konta, pokušaj napada na stariju osobu u mojoj ulici, dečko pljunuo curi u lice jer nije imala cigaretu te još mnogo žalostih stvari poput samoubojstava maloljetnika, silovanja i ubojstava zbog ljubavi. Činjenice pokazuju da smo još uvijek nasilna i primitivna bića. Koliko god mi iz generacije u generaciju bivali pametniji, to sve više otupljujemo, mislimo sam na sebe i isfrustrirani smo neuspjehom koji iskaljujemo na nama dragim ili bolje da onda napišem “dragim” osobama. U srednjoj školi profesor iz geografije je govorio kako je u Japanu “vrijeme novac”. Japanci sada proizvode robote koji će čitati ljudske misli i obavljati naše poslove. Kuda ide ovaj svijet? Postaje istinita ona “čovjek je čovjeku najgori neprijatelj”. Uništavamo sami sebe, svoju jedinstvenu vrstu.  Pokušavamo otkriti imali li života u svemiru, stvaramo “ljudske” robote a međusobno se ubijamo fizički i psihički. Nebitno da li zbog vode, nafte ili jer nam je netko opsovao majku ( jer sve su žene kurve osim mame,bake i djevojke ) ili nas vrijeđao na nacionalnoj osnovi. A kao svi smo jednaki, svi smo ljudi, braća.. Čini se da su si braća svi Hrvati, ali Hrvat i Slovenac ( da ne spomenem nekog goreg ) si nisu braća. U Hrvatskoj su još sve rane svježe i biti će još dugi niz generacija koje neke stvari neće doticati ni blizu. Ali kako se tiču bake i djeda njihove susjede tako će se ticati i generacije rođene 2005. godine. Hrvatska teži Zapadu, ali svi znamo da ćemo uvijek pripadati Balkanu kako geografski tako i psihički. Dok se ne rodi generacija koja će se pobuniti protiv povijesti, protiv rata i krenuti dalje u bolju budućnost. Generacija kojoj neće biti važno da li si Srbin ili Amerikanac, već će biti važno da si dobar i radišan čovjek. Generacija koja neće gledati svoja posla dok drugog ubijaju, a kasnije se svi hvale da su ubojstvo vidjeli. Generacija koja će se pobuniti protiv apatije i nasilja. Kada će sunce zasjati hrvatskom narodu? Kada će naše ulice postati sigurne? Kada će naše noći postati mirne? Kada ćemo prestati slijediti krive ideale?
 |
RSS Komentari
