Zamislimo li u trenutku panike, obuzeti stravičnim razvitkom tehnologije modernog vremena i zatrpani sjećanjima i razmišljanjima o sposobnosti čovjeka da našteti bližnjemu svome  što iz pohlepe za moći, što iz želje materijalnog se domoći, kakva li nas sudbina može zateći u sveprisutnom, starom milijune godina, no nikad toliko okrutnom ratu, ratu za bogatstvom, mogli bi se vrlo vjerojatno osjetiti ugroženima, da i sami ne padnemo  od ruke surovog kapitalizma.

No pametna smo bića, znamo svoje mogućnosti, i svjesni smo posljedica koje nam slijede opustimo li se na sekundu i pomislimo li da bismo mogli dobiti rat, da bi mogli jednom zauvijek izići iz te nemilosrdne borbe, osjetiti se slobodnima, samo koristeći sredstva koja nam se sveprisutno nude, u svoju korist,izvući tanji kraj u borbi protiv onih koji kontroliraju svijet , koji računaju na naša takva razmišljanja, naše takve poteze, kojima je glavno sredstvo pobjede novac.  Ili možda i nismo toliko svjesni svojih poteza i posljedica koje nam slijede pomislimo li da je dobiti u ratu s novcem jednostavno kako nam se danonoćno prikazuje. I postajemo pali borci. Ne razumijući kako je do toga došli. No pitanje koje se ovdje nameće jest, koliko uopće imamo utjecaja na svoju svijest, koliko nam ostaje slobodnog prostora za samostalno razmišljanje, a koliko  djelujemo pod nizom sredstava  kojima se konstanto našu svijest napada, a kojih nismo niti svijesni? Krenete li u bezazlenu šetnju Korzom, uđete li u autobus, prošećete li šoping centrom, iziđete li baciti smeće ili pak samo upalite televiziju, nećete moći ne primijetiti kako se na svakom drugom koraku nalaze plakati; oglasi koji vam nude  brza  rješenja za sve financijiske brige ovog svijeta koje imate. I dok ih promatrate naštampane na pozadinama  koje prikazuju sretne obitelji kojima osmijesi ne silaze s lica, vesele studente u potrazi za novim pobjedama, ljude bez imalo problema, pomislite, ovako bi trebao moj život izgledati. A na oglasu vam crvenim blještavim slovima viče TO MOŽETE I VI.  No u valu oduševljenja, nade i poistovjećivanja svog budućeg života sa sretnim licima s plakata, nitko vas nije upozorio da biste mogli vrlo lako doći u situaciju u kojoj više nećete moći otplaćivati taj extra brzi kredit, da biste vrlo lako mogli doći u situaciju u kojoj morate podići novi kredit kako biste otplaćivali kamate starog, da biste  vrlo lako mogli postati doživotnim robovima. Ne, to  sretna lica s plakata ne govore. No zato govore lica s ostalih plakata, s plakata koji promoviraju najnovije marke automobila,najnovije marke odjeće, najskuplje marke moderne tehnologije. I mame vas u zatvoren krug u kojemu deblji kraj ostaje vaš.

Što je sa subliminalnim porukama? Koliko smo puta zastali pokraj proizvoda u trgovini, koliko smo puta kupili nešto jer nas je obuzela nenadana,neobuzdana želja za tom stvari, baš tom i baš sad, ne znajući što se krije iza naoko  bezazlene potrebe za nečime.Koliko naša podsvijest pretrpi napada samo tokom jednog običnog dana civilizarana čovjeka? Napada koji nam određene vrijednosti,ideje i želje podsvijesno ugrađaju u život. Koliko je ljudi uopće čulo za poruke imena subliminalne, koje i rade na principu neznanja za njih?

„Radi se o fenomenu koji se pojavio 1957. godine kada je James Vicary, spretni menadžer lokalnoga kina u New Jerseyu pokušao utjecati na potrošačku podsvijest. Spretnim insertiranjem poziva, trajanja svega 25 stotinki sekunde, "Drink Coke" i "Eat popcorn", unutar filmskoga materijala, podigao je prodaju pića za 57,5 a kokica za 18,1 posto. Eksperiment je nazvan "Invisible commercial". Od tada pa do danas, utjecajem "ispod granice percepcije" bavili su se mnogi. Otkriveni su dragocjeni momenti koji pružaju neslućene mogućnosti u domeni utjecaja propagande na percepciju. Čak 89 posto djelovanja čovjeka je nesvjesno pa je tim i mogućnost utjecaja na taj dio velika. "Subliminalne poruke" su danas sastavni dio marketing mixa. U Americi se primjećuje porast semisubliminalnih i subliminalnih poruka u oglašavanju a njihov efekt je i znanstveno potvrđen. Ove tehnike su iznimno atraktivne i na do sada neviđen način utječu na potrošače i sugeriraju impulsnu kupnju proizvoda.“( www.edukacija.hr)

Najgori je napad onaj kojega nismo niti svjesni.

Najunčikovitiji je napad kojega nismo svjesni.

Ne pruža mogućnost obrane.

I pretvara nas u ljude robove.

Pretvara nas u  ljude robote.

Komentari (0)

RSS Komentari