Neki dan,za vrijeme jedne poprilično ordinarne popodnevne šetnje Korzom, prijateljica s kojom sam često znala provoditi vrijeme upitala me je sasvim bezazleno, bez ikakvih skrivenih namjera Koliko je sati, niti ne sluteći koliko će mi muka tim pitanjem zadati i koliko ću vremena tog i sljedećih dana zbog tog pitanja potrošiti.

Ono što se nakon tog pitanja dogodilo,bolje rečeno kako su se stvari dalje odvijale možete sasvim lako pretpostaviti. Poput svakog normalnog i pristojnog građanina, posegla sam za svojim satom, bacila oko na kazaljke sto su možda i mrvicu prebrzo za moj gušt odmicale, spremila sat u džep i nastavila hodati. Ubrzo su mi na pamet počele padati kojekakve misli,ništa zanimljivo što bih mogla podijeliti sa vama, ništa uzbudljivo zbog čega bi Vam zastao dah dok citate sljedeće retke teksta, no eto,te misli pale su mi na pamet i ja sam se zadubila u njih. No u svojim „dubokim“ razmišljanjima nisam imala prilike predugo ostati jer sam poprilično brzo ponovno čula glas svoje dobre, vesele, no sada vec pomalo iziritirane prijateljice. Pa Dobro Ko liko Je Sati, upitala me. U tom trenutku shvatila sam da iako sam pogledala prije nepunih pola minute u kazaljke na svom džepnom satu, ja na to pitanje ne samo da nisam imala odgovor, vec sam gotovo bila i zaboravila da sam uopće pogledala na taj prokleti sat.

Kasnije toga dana sjetila sam se popodnevnog događaja i pitanje koje mi je palo na pamet poprilično me zaintrigiralo. Koliko vremena ljudska jedinka u toku svoga života može reci da je zaista svjesna svoga postojanja, svoga djelovanja i svojih radnji, a koliko vremena zapravo provodi u savršenom stanju nalik na san, stanju u kojemu lebdi kroz životne događaje, sate, sekunde, godine i minute svoga postojanja, za vrijeme kojih djeluje u svojim radnjama „priučeno“ poput kakva robota, ne razmišljajuci o svome djelovanju u svoj njegovoj biti, vec egzistirajući na nekakvoj polusvjesnoj razini postojanja proživljava ono što naziva životom.

Nemalo su me začudili rezulati jedne nedavno završene studije P.Zimbarde, u kojima je 28 studenata pogledalo 50- minutni izvadak iz Banuelovog filma „ Taj mračni predmet želje“, te je samo sedam studenata zamijetilo da naslovni lik glume dvije različite glumice u naizmjeničnim scenama, koje nisu čak niti sličnog izgleda.

Iščitavajući malo detaljnije opis navedena istraživanja koje je rezultiralo poprilično poražavajućim rezultatom, te potvrdilo moju pretpostavku kako većina ljudi mnogo vremena zapravo provodi u poprilično niskom stanju budnosti, pogled mi je zapeo na imenu jednoga znanstvenika, čiji su komentari o stanju budnosti, stanju sna, te razlikama odnosno sličnostima izmedu navedena dva stanja zaokupili moju pažnju na poprilično dugo vrijeme te me nagnali na daljnje istraživanje onoga o čemu je taj slavni proučavač lucidnosti,snova, te lucidnih snova pisao, na promišaljnje tog jos prilično neistraženog polja ljudskog djelovanja kojime se bavio.

Stephen La Berge.

Ono što on tvrdi te proučavanje budnosti ljudi kojom se bavi, tim više je zanimljivo zbog toga što se njegova istraživanja ne ograničavaju samo na stanje naše budnosti u kojoj provodimo u najboljem slučaju 16 sati života, već i na onaj dio našeg postojanja koje provodimo u stanju sna, na koji potrošimo oko 8 sati dnevno.

Pitanje koje nam se nameće je sasvim jasno i pomalo konfuzno. Je li moguće da stanje budnosti i san možemo svesti pod zajedničku paralelu? La Berge kaze da jest. Njegova istrazivanja upućuju na to da postoji nešto što se zovu lucidni snovi, odnosno snovi u kojima se čovjek moze probuditi i biti svjestan činjenice da sanja. La Berge tvrdi kako je lucidno sanjanje poznato stoljećima, no donedavno je ostalo rijetkom i slabo shvaćenom pojavom. No u posljednje vrijeme to novo polje istraživanja snova privuklo je pažnju mnogih znanstvenika diljem svijeta. Također navodi kako se razne studije pokazale da navedeni se navedeni način sanjanja može različitim vježbama naučiti i po želji prakticirati.

Prema svjedočanstvima lucidnih sanjača diljem kugle zemaljske, možemo zaključiti kako se radi o izvanrednom, čudesnom i nerijetko izrazito zanimljivom iskustvu pomoću kojega možemo poboljšati kvalitetu življenja, na način da kroz lucidne snove postajemo svjesniji svoga postojanja i u dijelu života u kojemu smo budni.

Općepoznata je činjenica da događaji koje iskusimo kroz dan u dobroj mjeri određuju sadržaj naših snova. No, ono što La Berge tvrdi nešto je sasvim novo.

Tek sadržaj naših snova budi nas iz sna.